Vrba...

Za vrbu pognutu pored rijeke

osta mir u tisini zubora vode,

a kapljice proticu...prolaze.

Poneka dodirne kose njene

umije ih prije sunca,

i sve na tome ostane...

nazad nema,

naprijed korijen neda,

cutanje ostaje suza

koja place dovijeka...

U trenu praskozorja obris sjene

negdje na kamenu

koji nosi sjecanja,

ribica mala koja plovi,

skorpija koja na obali uporno stoji...

pamti vrba...

pamti i place...

Dodir zapleten u njenim granama

bi zelja...

spojiti vodu i obalu,

vidjeti san,

nauciti ime srece...

al osta vrbom tuge...

trnjem ogradi svoje pute

da nikada vise niko je ne pronadje...

polako...

tiho...

u samoci svojoj stenje

pamti rijeci i osmijehe,

pamti snove koji niz rijeku odose...

Udaja (ponovljena pjesma)

Pojedini su trazili ovu pjesmu jer se nalazila na starom blogu...evo ponavljam...meni licno isuvise bolna...

Gledam te...

tako zanosnu i sretnu,

sve oko tebe blista...

i ti uzdasi stranac u zraku

trepere poput proljetnog lista...

Ne,

nemoras znati

da tvoja sreca me boli...

pokusavam staviti taj osmijeh

onaj po kojem me pamtis

dok u meni sve place...

Znam da me trazis pogledom

po dvorani ovoj kletoj,

skrivas oci ispod vela bijelog

da nevidi niko koga zele naci...

Tu sam mila moja!

tu iza stuba mramornoga!

skrivam suze...

od tebe,

od njega,

od Boga,

samo zelim te gledati

i u sebi tiho da niko ne cuje jecati,

sto taj prsten

ti ja nisam mogao dati...

Pusti me jos koji tren u ovoj tisini,

dok me skriva polutama,

jer ako kazu

imali ko sta protiv ovog braka

tad ce se polomiti i oltar

od mog krika...

Zato...

neka te ove oci jos malo gledaju,

neka te srce jos malo zeli kao niciju,

a onda cu tiho krociti ka vratima

i tu na pragu ostaviti jednu ruzu bijelu ,

orosenu mojim suzama,

ponijetu u dzepovima sav nas bol

stariti negdje u samoci daleko od tebe,

samo da ti ne kvarim srecu...

I nekada ...

kada ti bude tesko...

kada ga pogledas pored sebe dok spava

tiho mu sapni na uho

"voli me bar malo od onoga

koliko me volio moja Andjel"...