Grancica...

Na grani uveloj

slusao snijeg tisinu zimsku

kao san u snu...

Nekoc bi procvala

sa dolaskom mirisnog proljeca,

sada hudi

jer cvjetovi vise 
nju nece krasiti...

I pita grancica kapu bijelu,

sta su oblaci

nego isprika nebu,

sta je zivot

do bijeg od smrti...

Pa opet snjezi

novo ruho grancici se sprema,

tezina polomice nju i njenu krhku granu,

pasti tlu svakako mora

ali pozelje da jos malo raduje se zivotu...

Ehh draga moja

ajde dodji pod krosnju tu,

rukama toplim skini sa grancice pahulju bijelu

da ti ponovo dise,

da ti proljecem ozeleni,

kao onomad tebe i dragog cuva u sjeni

dok vam se lice od ljubavi rumeni...