srijeda, 18. srpnja 2012.

Grancica...


Na grani uveloj
slusao snijeg tisinu zimsku
kao san u snu...

Nekoc bi procvala
sa dolaskom mirisnog proljeca,
sada hudi
jer cvjetovi vise 
nju nece krasiti...

I pita grancica kapu bijelu,
sta su oblaci
nego isprika nebu,
sta je zivot
do bijeg od smrti...

Pa opet snjezi
novo ruho grancici se sprema,
tezina polomice nju i njenu krhku granu,
pasti tlu svakako mora
ali pozelje da jos malo raduje se zivotu...

Ehh draga moja
ajde dodji pod krosnju tu,
rukama toplim skini sa grancice pahulju bijelu
da ti ponovo dise,
da ti proljecem ozeleni,
kao onomad tebe i dragog cuva u sjeni
dok vam se lice od ljubavi rumeni...

Pretraga