DA JE BILO SRECE

Volio sam tisinu ,

volio sam da ne dodjes u zivot moj,

uspavao sam se da vidim koga nemam,

a potrazio bih te da budem pocetak,

i nije vazno kada,

samo da bude zauvijek...

 Volim zimu,

volim taj pogled i rijeci 

mozes li biti moj...

Ostarit cemo usamljeni

ostariti sa tugom u ocima

pisati pjesme,nedokucive

zeljeti,

a ostati praznih ruku...

Ostaje san,

on nikada ne izdaje

u njemu cu te zagrliti 

mozda osjetis...

 Pogledaj me gdje sam sada,nista.

Pogledaj mi oci ,suzama okrunjene.

Pogledaj mi lice ,tuzno je.

Dodir ,zaboravio sam.

A Ti, da li si sretna

Da li su tvoje samoce kao moje...

Imati osmijeh za svakoga

a nemati za sebe.

I gdje da se sakrijemo ljubavi

kada sve ladje odu,

kada svi zaljubljeni nestanu,

kada usne uvenu,

koga poljubiti u samoci,

kome reci volim te...

Nemam te ,

na to sam navikao,

navikao sam biti sam,

na tren nada se rodi 

zaspati na ramenu one koja me voli...

ipak cu plakati za oboje.

Zasto me ne zagrlis

onako kao zena koja voli.

dovoljno je da me stisnes i kazes

volim te,makar bila laz

makar morala otici,

uvijek cu biti snazan za oboje

tisinom zivim i placem

za oboje...

Nisam od onih koji su uz tebe

a kao da nisi tu.

Prohujalo vrijeme proljeca

jos leprsa ti u kosi

a ti staris ljubavi

sama,bez ljubavi.

Sta te ceka novi dan,

nijma kao obicno,

pogledas u prozor

mozda ce kisa,

mozda sunce negdje izlazi

i tako dan za danom

zivot ide u nepovrat...

Tek poneki leptir u proljece

sjeti kako je zivot leprsav

uz nekoga ko moze 

probuditi zivot