Odvedi nas...

Skupljam tisinu jos malo i biti cu silno bogat,

jedan medju prvima,

i slutim veliku stetu jer nju niko ne kupuje,

ostaje da se razbacujem sa njom,

ostaje da sam uzivam u beskrajnom carstvu tisine...

A sutra je novi dan 

i sva moja nada da to bi ruzan san pade u vodu,

opet cu razliti dusu po cesti

sa ceznjom koja boli,

stisnut cu zube i reci nije mi nista

dok istina ujeda za srce

dva pala andjela u carstvu samoce

to smo ti i ja...

Odvedi nas odavdje

ja sam se zapetljao u sopstvene zile,

i kao zedan grm cekam te u idili beskonacne tisine,

mozda navratis i pokom suzom ovlazis listove svele...

Za Tebe...

Zelio bih ti reci sve o meni,

koliko sam zatvorena knjiga koja iscekuje,

nada se,

tvojim prstima kako prelaze preko stranica.

U cekanju dugom na korice paucina se pohvatala,

u kutku zabacenom miruje

ocekujuci svjetlo da upalis...

I imam ti jos nesto reci,

zelio sam poceti tamo gdje drugi su stali,

a meni se nije dalo niti doci tamo 

odakle svi pocinju...