U mojim ocima jos suza blista
i kojom rijecju da ti kazem da sam ista,
dan moj prepun cvijetnog mirisa
pretvorih u noc bez rijeci i glasa
moj Dragane...
Dah svoj vise ne osjecam
niti jednoj zvijezdi ja se ne nadam
od kada sam pogrijesila
svako jutro cekam sa novim suzama
moj Dragane...
Znas li da srce vise nije u grudima
izgubljene duse lutam medju ljudima,
moja postelja nema vise snova
optuzena...a nisam bila kriva,
moj Dragane...
I neka mi ovaj bol dovijeka
i neka ne ljubim vise niti jednog covjeka,
kada nisam znala reci oprosti
kada nisam znala pokazati
koliko te samo ovo moje srce voli,
moj Dragane...
Nikada necu dati ruke drugom
i umrijet cu ti sa tugom,
kada nisam znala
sta sam imala,
kada nisam znala reci
Volim te,
da bi za tebe umrla...
moj Dragane...
