ponedjeljak, 30. rujna 2013.

Mirises...

Samo Ti znas tako mirisati
na izgubljen zivot,
zakoppanu sebe,
nebo bez dodira...

I negdje duz ove rijeke
koja jedino tece prema sjeveru
tvoj je dom,
potrazih te...

Dok Ti trazila si me
misleci da je zivot toliko dug
kao sve te godine u kojima ostavljala si sebe...

Nema me vise mila,
pamuk ispod lica moga se istopio,
sada ti tonem
kroz barsunastu postelju
tamo gdje sam ti vidio oci...


petak, 27. rujna 2013.

Spavaj...

Od rodjenja ucili kako sa ljudima zivjeti
a ja svoj svijet ogradio
oko njega draca i kameni zid,
sada ti placem zbog ljubavi tvoje...

U bijegu od pitanja na koje odgovor znam,
u strahu od osmijeha laznog,
ljubavi moja ja trazim samo zaborav
i u traganju svom ja ti polako umirem...

Spavaj...ljubavi,
veceras bdijem za nas oboje
a jutro ti donese ociju sjaj,
spavaj jer ja pozeljeh zenu kao Mariko
onu koju muz tuce
u ljubav vjeru izgubila,
a ona me voli
i ja nju volim...

Spavaj mila...
sutra te ostavljam,
a trebalo je malo neba da procvjetas,
sada bih plakao ako dopustis,
isceznuo kao izmaglica
i...
zaboravih kako je Tebe voljeti...

četvrtak, 19. rujna 2013.

....





















srijeda, 18. rujna 2013.

Nije naucila biti sretna...

Nemojte biti grubi sa njom,
jer ona je postala takva zbog vas,
niste znali koliko leptira u njoj spava,
niste je nikada pitali sta zeli,
da li je sretna...

Nemojte njoj suditi,
jer vi ste ti koji su grijesili,
htjeli ste da voli to sto vi volite
zeljeli da prica samo kada niko ne slusa,
da mrzi ono sto vi mrzite,
i niste se nikada upitali
sta nosi u grudima...

Nemojte odmah pricati
jezikom zmije,
vi beskicmenjaci,
vi koji ne znate sta poljubac znaci,
i vi takvi bi sudili njoj
sto zeli voljeti,
osmijeh na lice staviti,
ne nemate pravo glasa jer vec odavno ste mrtvi...

Nemojte moju tugu zvati
jer ona ce uvijek tuzna biti,
nije ona naucila biti sretna...













petak, 13. rujna 2013.

Biti Tvoj...

Nesto sto nisam htio a dogodilo se,
ima nesto sto nisam smio a ucinio,
u dubokoj magli ostao 
zgusnutih rijeci u grlu
pa suzom pricao miris dodira...

Zalutao,
posrtao zaplicuci od tvoje kose
koje bistvuju u svakom sjenovitom kutu
jave i sna,
dok samoca opet navire
u njoj te pospremih,
ne nema mi dalje
lelujas prostorom i ljuljas uspomene
koje nikada nisu bile juce...

I opet bi grijesio,
mladelackom ceznjom mirisao
neka koza u ognju se przi,
vrijedi biti tvoj
u pomucenom pogledu nemira,
u presusenoj zori zivljenja,
na ishabanoj stazi kolotecine,
na nebu razapete duse,
vrijedi biti tvoj
u sumrak drhtaja
u jutro potrage izgubljenog sna,
vrijedi biti tvoj
za sva vremena...

Hvala...

Jos jednom da zahvalim,toliko truda i tako divan izbor pjesama moze ucinit samo neko ko osjeca ljubav i suze








Meni jedna od najdrazih...Miris zene

ponedjeljak, 9. rujna 2013.

Navikla...

Ti mozes da sutis
kao niko na svijetu tom,
navikla da boli 
i kada osmijeh vlada,
navikla biti nesretna
navikla biti ne voljena,
navikla biti u sebi usamljena...

Ti zeljela bi vrisnuti,
zeljela bi isplakati svu tugu
sto lezi u grudima,
a nemas kome to reci
zato sutis stoljecima
u cekanju svom
nekoga uz koga ces moci plakati...

Ti mozes jos uvijek voljeti
zivot nije daleko od tebe,
svakim danom gazis kroz njega
ali pogresnom stranom ides srno,
pokusaj sutra promijeniti ulicu,
pokusaj uzeti drugi semafor,
pokusaj...nas zamisliti zajedno...









utorak, 3. rujna 2013.

Za oslikane stihove posebno zahvaljujem jednoj osobi,koja je pronasla sebe u stihovima...





Pretraga