Nepitaj tugo sta mi se zbilo,
jer zaspao bih ti nocas
nekim mirnim snom
koji vec dugo Ti na moje oci
ne donosis...
Sanjao bih malo
svoju ljubav kako bosonoga hodi,
u krilu me drzi,
svojim dlanovima toplim
kroz moju kosu prolazi...
Usnio bih daleki potocic mali
kako kroz moje prste biseran klizi,
neki poj slavuja u krosnji borova,
izgubljeno jezero u ciku zore,
jutarnje budjenje travke zelene...
Usnio bih tugo...
njene oci krupne kako me gledaju,
kako zele me...
usnio bih tugo...
usnio srecu,
usnio osmijehe...
zato molim te...
pusti me da barem malo sanjam...
jer umrijet cu ti bez Nje...
