Rodjen u inat drugima
nisam birao oca i majku,
nisam imao izbora,
nisu me niti pitali
dali bi zelio zivjeti u ovom svijetu...
A mozda da su se sjetili
ili barem na tren pomislili,
mozda bas tada bi uvidjeli
da nisam isti kao ostali,
da u mojim ocima je drugi plam
u srcu mom drugi je zar,
mozda,
mozda,
eh mozda da su se sjetili
mozda me nebi ni rodili...
Ovako glogov vijenac po rodjenju dobih
amanet mi to bi za zivot cijeli
rastoh uz njega
i sve vise me stezao
trnje sa mene nije imao ko pokidati
toplih ruku zeljan sam ostao,
vjecno zarobljenik svog labirinta zelja
zene koja voljeti do smrti moze
ahhh,
a toliko sam se trudio
pronaci je u ovom vrtlogu
cemera od zivota,
svoje sunce dohvatiti
i uz njega zivjeti...
Da oce,
da majko,
pored vas ipak siroce sam
koje samo Vam luta svijetom
sa samo jednom zeljom
zaspati pored voljene moje
njene usne da me ljube,
suze da mi pokupe,
glog da mi skine,
srce da miluje,
pustili ste me moji voljeni
da Vas Andjel bude niciji,
ucili me da se borim
a u mene niste usli,
moju ljubav za kojom vapim
niste svatili,
i kako sada bilo kome reci
da samo zelim
biti neciji,
ko ce moje snove voljeti
moje oci obljubiti,
ko ce sa mnom plakati
ko ce me tjesiti,
kome da dam ovu svoju snagu
i volju da se zivota ne bojim,
ko da me svati
kada ni Vi to niste mogli...
Vas sin se umorio,
u zelji da budem neciji
sagorio,
ostala mi je samo
ova noc koja u krilu me njise,
ona i samo ona
moje korake razumije,
moje suze brise,
i samo ona mi sapuce
Andjele neboj se
imas mene
jedinu koja te razumije...
Da,
ostala je samo ona
kao vjecna saputnica kleta,
a tako zarko zelim
zamjeniti je sa suncem
voljeni moji,
tako zarko zelim biti neciji
tako,
tako,
tako,
jako zelim cuti rijeci
VOLIM TE
Andjelu moj jedini...
