petak, 29. listopada 2010.

Goro ledena...



Moja Goro ledena
ti me nisi rodila
a ceznuo sam da mi budes majka,
tvoje livade rosne,
tvoj cvrkut ptica 
u sumaglici jutarnjeg budjenja,
tvoj miris borova,
tvoj spokoj,
vidjeh kao dijete ulice
i tu kod tebe Goro...ostade mi srce...

Gdje si sada moja Goro ledena
i onaj tvoj predivan odsjaj jezera
dok se mjesec kupa u njemu,
ja ti zaboravih...

Gdje su one tvoje pahulje bijele
i prtina duboka koja skripuce pod nogama,
tisina bjeline,
toplina kolibe,
ja ti zaboravih...

Gdje je ona snom vodjenja setnja
ruka u ruci bez rijeci,
usna na usni dok tijelo drhti,
ehhh,moja goro ledena,
biti voljen...kako to izgleda,
ja ti zaboravih...

Pretraga