Klanjam ti se moja
ledena goro,
ovim rukama
na tlo ti padam,
koljena krvava
u tvoje travke stavljam,
dodjoh ti na kraju krajeva
stidan,
ubijen,
izdan,
usamljen,
mozes li me pomilovati
barem ti,
moj svijetu zeljeni...
Za utjehu te molim
tvojim bespucima
da lutam
i nadjem sam sebe,
mozes li mi otvoriti
svoja njedara
i primiti sina zalutalog
koji ti je na rubu
placa...
Mozes li ove suze moje
kad poteku,
skriti,
u potok pretvoriti
da ih niko ne vidi,
zelim negdje u tvojim kutima
skrivenim
sam svoju bol isplakati,
tugu otjerati,
izdaju ubiti u sebi...
Mozes li me primiti
pod krosnje borova
sumaglicom jutra me umiti,
nemam vise nikoga
moja goro od leda satkana,
ostao sam samm,
slagan,
razocaran...
Vjera me napustila odavno,
Boga nemam i on digao ruke
Djavla se ne bojim
jer ni on me nece,
i jedina vjera
koja je ostala
bila je ljubav moja jedina,
od nje sam ti sada zgazen,
od mog svijeta otrgnut,
moja koliba srusena,
prazan sam ti
moja goro,
prazna je moja dusa...
Molim te da lijecis ovu ranu moju
svojim spokojom
u noci tisine,
da vratis u moje zjenice
osmijehe,
na moje ruke drhtaje,
u moje srce osjecaje,
vjerujem ti goro moja
da me bar ti neces povrijediti
da ces bar ti moju ljubav svatiti,
da me bar ti
moj ledeni zaspali cvijetu
da me bar ti
neces
izdati...
