subota, 24. siječnja 2015.

Ajde mila reci mi...

Mislis li da meneko razumije u ovom svijetu
,rijetko ko mila moja...
ti si bila tu vrlo blizu da nas spojis,
dvoje izgubljenih koji se boje svakoga...

Uvijek sam te se bojao,
ja koji se niti smrti ne bojim,
i reci mi kako da sam sretan kada jedine srece se bojao?

Milion puta zelio da si tu
a nema te,
milion drhtaja cuvao
 i nemam te da dam,
milion toplih usana zamrzao,
jer topline tvoje nema,
kako da se borim protiv toga,
ajde mila moja reci mi?

Koliko puta sam uzdahnuo
 cak i dijete bi uvenulo cekajuci da te udahnem,
koliko noci te sanjao
cak i noc je zeljela postati kraca
da me probudi,da prestanem...

Ajde mila moja reci mi
da li si nekada plakala za mnom...
Da li te suza probudila
i jutro ti otpocelo sa mnom u mislima

Ajde mila reci...da li si me voljela

Broj komentara: 38:

  1. Ajde mila reci mi ko si Ti? A ja zauzvrat nudim odgovor,mila

    OdgovoriIzbriši
  2. hehe sad ce svaka da napise "Ona koja te VOLI" ajmo sljedeca...

    OdgovoriIzbriši
  3. koliko mi znaci tvoja ljuabv? koliko si prisutna uz mene kada ime ti ne poznajem? da li si Vila? da li mogu reci volim te nekome...kome?zar mislis da je tako lako reci VOLIM TE? Da li nekada me osjetila? Da li si me imala? Ljubav je nebo i reci volim te, za mene je zauvijek.To su ogromene rijeci,ti vec znas koga volis,sve ti na dlanu,pjesme,rijeci,i vec znas da nisam los ,A ja mila kome da kazem VOLIM TE?

    OdgovoriIzbriši
  4. Jedna Planina
    Jedna Koliba
    Jedan Kamin
    Pokoja Svijeca
    Snijeg
    Da li me mozes voljeti...

    OdgovoriIzbriši
  5. planina,koliba,kamin,svijece,snijeg nisi izostavila nista.Ostaje jedino da pises o toj idili.Da malo i ja citam nekog ko mene Voli.Izvoli...
    Vjerujem u Tebe,znam da mozes svaki svoj drhtaj,svaku svoju suzu,svaki svoj uzdisaj,svaki svoj san pretociti u rijeci.Izvoli Mila,cekam tvoje rijeci

    OdgovoriIzbriši
  6. Planine tako su jake i mocne kada ih gledas nema im kraja...a u tebi se budi zadovoljstvo,mir,spokoj.Satima bi ih gledala oci nemozes da odvojis od njihove ljepote.Uzdah pustas,koracas dalje pognute glave u nadi da ces ponovo na nesto naici sto ce te srecnim napraviti...sto ce probuditi u tebi nesto sto se zove osjecaj,zelja,pozuda,moc zadovoljstvo,a sta ocekujes gdje koga...Decenbar mjesec snijegova...ah ti snijegovi tako bijeli i cisti kao dusa...a tako hladni opet...njihove pahulje kad padnu na kozu kao tvoje mekane i opet tople usne...Pognute glave koracam dalje a snijeg pocinje da pada sve vise i vise koracima gazim utapam ga a osjetim skripanj pod nogama.Sama sam cijelo vrijeme koracam sama ne volim da sunce sija dok snijegovi padaju volim tamu i njihove krupne pahulje...Promrzla koracam dalje u nadi sresti nekoga ili opet nesto sresti neku siluetu sto ce me podsjetiti kako je lijepo bilo...Da bilo je vise nego lijepo...Ali sama ali u srcu ne...Sitnim koracima idem dalje ne odustajem snijeg pada i dalje sretna u jednu ruku sto je tako...Planinu sam prosla,ostala mi je u ocima...i uvijek ce biti...ali oci jos nesto traze...dok ne nadjem necu odustati...I dalje sama koracima naprijed kroz taj snijeg idem...ruke promrzle neka su...lice hladno neka je...kosa leprsa od vjetrica i puna pahulja neka je...tijelo podrhtava al od cega i zasto da li od hladnoce ili za ljubavlju...al neka podrhtava...Ipak jedna suza kliznu niz lice...stanem zamislim se dok jos jedna suza krenu...divno je sve moglo da bude...a sad sama krocim idem lutam trazim izgubljena u svome svijetu sve tama neka nemoj sunca ne zelim...sunce je bilo ali ja nisam znala da ga pratim...bojala sam se...klonem uzdah pustam suze se nizaju jedna za drugom...tako sam sama u toj tami treba mi topla ruka da me digne da mi kaze njeznu rijec...

    Zelis nastavak...

    OdgovoriIzbriši
  7. Ne bih da ti promakne taj trenutak ljubavi sa slovima,zato svoj komentar cuvam za kraj.Uzivam u predivnim rijecima koja se samo mogu pisati srcem,dusom,suzom i ljubavlju.I da zelio bih nastavak,koliko god ga imas...

    OdgovoriIzbriši
  8. Promrzla u tom snijegu trazim utjehu...da li cu je ikada imati veliko pitanje...razmisljam sta dalje gdje kako kada sam sama...Skupljam snagu da ustanem borim se sa suzama sjecanja se vracaju a snijeg veje li veje...noc ce jos malo trebala bi dalje ali kuda...samo suma ispred mene...brisem suze sa promrzlim prstima prinosim ih usnama nebi li ih ugrijala malo mojim dahom...dizem pogled oci zatvaram snijeg mi pada po licu i razmisljam sta sam uradila...ali povratka nema...volila bi da mi bar neka muzika zasvira u usima da nisam sama ali samo on zna koja je to muzika...skupljam snagu za ustati...ali noge su tako teske...ali ni suze ne prestaju...ipak se dizem svom snagom da idem dalje a ni sama neznam kuda...izgubljena sam...tama je u meni...neka je...bolje i nisam zasluzila... cujem sum sa strane uplaseno se okrecem gledam misleci gdje je sta je to sto se cuje...ostajem na mjestu pomjeriti se nemogu...ponovo sum...jos jaci cujem i neko rezanje...ah boze sta je to odjednom ispred mene bijeli vucjak boze kako je ljep pomisli...odkud on ovdje sta on trazi da li je i on izgubljena dusa kao i ja...polako prilazim mu pruzeci ruku prema njemu al jako oprezno...samo me je gledao nije rezao sjeo i gledao me dalje vidjela sam toplinu u ocima i pomislim koje divno stvorenje ali zasto sam...sta radi ovdje ...digao se i okrenuo da krene da li da idem za njim...mozda me odvede na pravi put...kosmar u glavi suze u ocima promrznuta nisam imala drugoga izbora nego da krenem za tim divnim vucjakom nekako je tolika snaga zracila iz njega...koracajuci uz njega osjetila sam da me bas snaga napusta a noc je sve vise i vise se blizila...pomislim da mi se bar malo ugrijati...prileci...osjetiti na momenat tolinu sva u strahu jer neznam sta me ocekuje koja zgoda ili nezgoda...u jednu ruku hrabra ali u drugu krhka nemocna...slaba...vucjak je zalajao upasila sam se nisam odma znala zasto...na vidiku sam vidjela jednu KOLIBU...u jednu ruku sretna pa taj me je vucjak doveo gdje je trebalo ali sta me tu opet ocekuje...da li da se vratim pobjegnem...razmisljala sam ili da nastavim dalje...ali kako...kad je sve zamrlo u meni...mozda me doceka lijepa rijec...topao caj...topla vecera ...krevet...ali koje u toj KOLIBI...nastavljajuci dalje dodjoh do KOLIBE...

    OdgovoriIzbriši
  9. Stala sam ispred KOLIBE...gledajuci je...promrzla drhtajuci sam krocila prema vratima dok je vucjak vec bio kod vrata i gledao me sa njegovim krupnim crnim ocima...kao da kaze dodji ne boj se...uhvatila sam se na ogradu sa strane i stepenicu po stepenicu krocila...boze tih stepenica kao da je milion bilo...sve nekako sporo...otezavajuci dolazila sam do vrata...ko ce da otvori ta vrata...da li ce me primiti...pustiti da se ugrijem...osvrnula sam se oko sebe pogledala na prozorcic jedva neko svijetlo prije bi rekla da gore svijecnjaci...okrenem se unazad ali kud nazad...u tu hladnu noc...drhtavim rukama sam pokucala na vrata...jednom dva puta...treci put jace...osluskujuci korake...jos veci me strah uhvatio...pognula sam glavu ne smijeci je dici...vrata se otvorise...uzdahnula sam i polako dizala glavu...a oci zamaljene od suza...silueta muskarca je stajala ispred mene...o boze...samo sam pomislila nisam rijeci mogla da izustim...koje lice...koje oci...koja kosa...uhvatila sam se za vrata da se ne onesvijestim da li od straha uzbudjenja neznam...cijeli kosmar u glavi...cujem glas kako me pita mogu li vam pomoci na VI smo bili...ja sam zanijemila...ponovo pitanje mogu li vam pomoci...jedva drhtavim glasom progovaram...da molim vas mogu li se malo ugrijati prenociti i ujutro idem dalje...gledao me je zagonetno...sklonio se u stranu...izvolite unutra rekao je...ulazeci u tu KOLIBU preletila sam pogledmom divno i mocno je izgledalo unutra sa puno lijepim ukusom namjesteno...i toplo...

    OdgovoriIzbriši
  10. Osvrtala sam se gledala taj namjestaj dok mi nije kamin zapao za oko...kako divno odma sam prisla vatri i pruzila ruke da ugrijem...on me je i dalje gledao zagonetno sigurno se i pitao sta trazim u ovoj okolini sama...a ja mislim boze samo da me puno ne ispitiva jer nemam snage za to...imala sam i strah od njega...ali me je jednim smirenim glasov i prijatnim pisao...mogu li vam sta ponuditi zelite li sto...samo sam promuklo rekla jedan caj topli ako moze i ako mogu prenociti ujutro idem dalje...nista nije rekao donjeo mi je caj...zahvalila sam se i sjela pored kamina...on je sjeo preko puta mene sa casom vina bi rekla u ruci...i opet pomislim nemoj samo da me ne pocne puno ispitivati nemogu nemam snage za razgovor puno toga sam prosla tuge bola jada samo neka me ostavi na miru...ipak po koja rijec je pocela...cinio mi se ugodan za razgovor pocela sam da se opustam...godile su mi njegove rijeci...odzvanjale su u mojim usima toplo melodicno...ali umor me je savladavao...ponudio mi je da legnem...ja sam rekla da cu pored kamina samo neka mi da jednu deku...pristao je nista nije rekao i da ne gasi svijece...otisao je...ali prije nego je otisao je rekao da bi volio kada ustane da sam tu...ali ja sam znala da to nece biti da cu vec ranom zorom otici tako je bolje...i tako ce biti...zahvalila sam se...i on ne nestao...u drugu prostoriju...

    Opet sum to me je trglo naglo pogledam oko sebe boze to je na tren san bio...gledam gdje sam nemogu da vjerujem...snijeg oko mene i suma al cujem neko sustanje rezanje...dignem glavu i vidim bijelog vucjaka kako mi prilazi i gleda krupnim crnim ocima...sa strahom se dizem brisem uplakane oci...prilazim vucjaku milujem ga rukom znam odvest ce me tamo gdje treba...ako naidjem na pravi put...ili cu dalje da lutam u mome svijetu tame...


    - KRAJ- Anonimni pisac

    OdgovoriIzbriši
  11. Volio bih znati tvoje ime?


    .........
    Pokusavam presabrati cijeli tekst,pokusavam upiti svaku rijec i njeno istinsko znacenje,jednom rijecju ostavila si me u sahu.Biti i kriticar,biti i citalac,biti i covjek u kolibi sve u jednom trenutku postaje neizvodljivo.Ti znas dubinu ovih rijeci,znas sta svaka od tri tacke znaci nakon par rijeci,u njima je sva tezina i bol,tama,toplina,sreca,Ti te rijeci znas ja ih naslucujem.Mogao bih 10 puta vise teksta napisati kao odgovor ,ali zamolio bih Ime prijenego bilo sta napisem.Recimo neka tvoj nick bude grad u kojem zivis...s ljubavlju ...Andjel

    OdgovoriIzbriši
  12. Hvala na kritici...hvala na odgovoru...
    Slobodno mozes cijeli text da izbrises...
    Nema potrebe da se opterecujes...jedan klik i nema vise...
    Ja sam nebitna...
    Samo Anonimna...

    OdgovoriIzbriši
  13. Mozda bih mogao cijeli blog da izbrisem,to sam svakako u vise navrata zelio.

    nastavit cu tvoj tekst,ako se ne ljutis onako kako ga ja dozivljavam...

    Bio je usamljen u toj kolibi,ta sjena od covjeka kojeg bi rado pozeljele mnoge,ali sepredao svom svijetu u cekanju njegove Vile.Godina za godinom se nizale a on ostajao isti uprkos vremenu.Nekada bi skoknuo do grada tek da ljudi ga vide i zene koje bi zeljele imati vlas kose njegove.Nije ga doticalo,tek po nekada bi zadrhtao na neciji pogled,prisao i vec u dvije rijeci se razocarao.Trazio je srodnu dusu,ali nje nije bilo.

    Sama i promrzla zeljela je zaspati da nikada se vise ne probudi.Sve ulice koje je poznavala nisu bile njen dom,samo planina okupana pahuljama bijelim vracala njoj snagu,a sada planini se vracala,ali sada niti ta planina nije bila njen dom.Bila je usamljena,a za planinsku caroliju dok plesu pahuljice bilo je potrebno dvoje.Poznavala je sve staze te divljine ali samo jednu ne,put do kolibe.Na izgubljenu ceznju,na toplinu kamina,na zar...usana,podsjeti je vucjak kojem se plakalo na dvije duse koje su same tu u srcu njegovog doma.On u kolibi i ona zavejana snijegom.

    Vec je pomisljao sta bi mogao skuvati za veceru i odustao,nije imao volje,nije imao gladi.Uzeo je casu vina i sjeo pored kamina sa mislju "kako predivno pahulje padaju,a ja se njima ne radujem".U tom trenutku zaculo se tiho kucanje,nije zelio otvoriti,pa opet...na kraju se digao i polako vrata otvori.Dok je dizala pognulu glavu,sa njom i pogled,lice mu se sledilo,srce zeljelo izdati.Bila je to njegova Vila.

    Nije znala sta je iza vrata ceka,dok se krisom pocese otvarati.Odlucila je prvo pogledati prag,a zatim pogled je polako pocinjao dohvatati njegove noge,zatim bokove,grudi i na kraju lice.Ostala je zaledjena.Niz tijelo potece lavina koja izbrisa svu ozeblost lutanja .Da bio je to on njen Andjel...


    Zelis li nastavak?

    OdgovoriIzbriši
  14. Nema potrebe
    Ipak hvala na nastavku moga neznacajnog texta

    OdgovoriIzbriši
  15. Zelio sam iskazati divljenje tvome tekstu,zato sto sam isti nastavio.Pozz od Andjela

    OdgovoriIzbriši
  16. Hvala
    Pozdrav i tebi dragi Andjelu

    OdgovoriIzbriši
  17. Volila bi da izbrises moj tex ako je ikako moguce.
    To nije za druge da citaju...Hvala

    OdgovoriIzbriši
  18. Nikada nisam brisao niti jedan komentar.Nekada davno jesam zabranio komentare i objavio ono sto je po ukusu za sve,a ono sto je za mene ostavljao samom sebi i sada to stoji.Oprosti,ovo je divna prica i ne zelim izbrisati.Hvala sto si to podijelila sa mnom. Lijepi pozz od Andjela

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Kakav je kraj? Andjele moj jedini

      Izbriši
    2. Ljubav nikada nema kraja ona je vjecna,takav sam zamisljao i kraj :)

      Izbriši
  19. Pa mozes da kopiras i prebacis negdje...
    Nebi volila komentare ostale...

    OdgovoriIzbriši
  20. Volim te još uvijek❤️

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Volio bih uzvratiti ove divne rijeci,ali kada ne znas kome ostanu u grlu ne izrecene

      Izbriši
    2. Ja sam ljubljeni moj, ne prepoznaješ me?

      Izbriši
  21. Eto iz tog razloga razloga te molim da se moj text izbrise muka mi od ovih kpmentara

    OdgovoriIzbriši
  22. Brise li ili ne...Svejedno. Srce zna.

    OdgovoriIzbriši
  23. Neka bude...andjelandjel@gmail.com
    Da vidimo koliko ljubavi imas u sebi.Oprosti anonimno ,ali svi komentari ostaju.Jer meni su dragi bez obzira kakvi bili

    OdgovoriIzbriši
  24. Uzivaj dalje u dragim komentarima

    OdgovoriIzbriši

Pretraga