petak, 4. lipnja 2010.

Uzmi me...



Uzmi me...
kao sto noc uzme dan,
kao more rijeku,
kao nebo pticu,
kao snijeg planinu...

Uzmi me...
kao suza oko,
kao dusa tijelo,
kao drhtaj srce...

Uzmi me...
kao san srecu,
kao covjek zenu,
kao ljubav svoju ljubav jedinu...

Uzmi me...kao mene,
kao nekoga iz vjecne tame...

Uzmi me...kao zena,
da mi budes...
da ti budem...
ljubav vjecna...

Budio sam...

Budio sam san od tisine veci,
zelju koja se ne smije nikome reci...

Budio sam tvoje oci
da ugledaju sunce poslije besane noci...

Budio sam ceznju tvoga srca
kako bi pocelo ljubavlju da kuca...

Budio sam ljubav Tvoju
i uz nju probudio i svoju...

Budeci Tebe,
probudio sam oboje...

Budio sam i nije mi zao sto probudih Te,
sada otvorenih ociju ajde da sanjamo u dvoje,
ja i Ti sami...ne svaceni...
sami sebi dovoljni kada smo zagrljeni...

Pretraga