subota, 8. kolovoza 2009.

Crno vino...



Daj mi da pijem nocas sestro
nepitaj za suze moje
zar su bitne i tebi
i drugima,
naspi mi samo crno vino
nek bude crno kao ova tmina moja...

Nemogu ti sestro veceras biti brat
dusa mi luta po snovima
krv moja vrela se zgrusala
a srce jedva da cujem
odisem ti sestro nekim daljinama
igubljenog pogleda
usamljen sam u nepreglednim poljima...

Nemam izlaza,
kroz to vino mozda ga nadjem
mozda mi ocima otvori neki put
mozda svatim sto svatiti ne zelim
mozda ti se sestro moja vise i ne vratim
ali neplaci
brat tvoj uvijek odlazi sam
i u tisini...

Volim je sekice,
volim je srcem cijelim
a ona nezna kako sa dusom se dijelim,
i bolje da bude tako
bolje da nezna kako je biti voljena
bolje da ne dohvati dugu sa neba,
bolje da nadje nekoga obicnog smrtnika
bolje da ima covjeka koji slici svima
mozda je bolje da se sjeca
kako je mogla biti sretna...

Ne placi seko moja
neplaci jer suza tvoja me boli
ona je iskrena
puna bola,
nemoj da se cakli na tvome licu nocas
znam da vec slutis kako bratu
zadnje case sipas
cutis i ne kazes
a vec znas
da cu sa jutrom otici u maglu...

Moram sekice moja
moram,
ostavljam ti ovu casu praznu,
i nju,
ako nekada navrati
reci joj
brat te moj volio i ginuo
za tebe,
sada svoj trag je zametnuo
nestao,
iscezao,
samo je zadnje ovo tebi napisao
ako ga volis
znat ces gdje da ga trazis...



Pretraga