srijeda, 2. rujna 2009.

Lisce brsljana...


Noge od olova,
ruke od mramora,
srca iznemoglog,
ociju sklopljenih,
krocih sam u tu tamu...

Bez sebe sam vec odavno
ali bez tebe...
navikao nisam,
ti jedina zvijezdo moja vodiljo
ti,
za koju zivot vrijedi zivjeti...

Ali taj tren dodje i
tama me uze pod svoje
osjetih da uz mene nisi
nemam te,
nemam ni sebe,
pogledom te trazih
u pomrcini snova,
na uvelom liscu brsljana
tvoje suze zelih
da napoje moju dusu zednu,
cvjet u kosi ti zamisljah,
ruku ti milovat
pozeljeh...
izgubljen u ocaju,
zarobljen u sjecanju,
svatih
za ljubav treba dvoje...

Trgnut iz svog svijeta
dolaskom nepoznatih glasova,
spoznah istinu gorku
na hridini mora sjedim usamljen
i valovima pricam
ono sto osjecam
jer drugog nikoga nemam,
a tako bi zelio na tren
da uz sebe tebe imam...

Kose raspletene...


Veceras budi zanosna i ljepa
raspleti kose bujne,
u povjetarac pusti miris
tvoga opojnog tijela,
i tek krisom
ocima krupnim
predji preko tih smrtnika
koji zele usne da ti ljube...

I nemoj biti ledena
nemoj biti gruba
nemoj biti nedodirljiva,
pusti neka ti pridju
sigurno u mislima imaju
neku novu pricu
zanimljivu,
sretnu,
ili tuznu,
ali je imaju
osim ako nisu gusani
koji ni dvije rijeci
izgovoriti neznaju...

Tesko je tvoj svijet razumjeti
i samocu koju treba zivjeti,
tesko je naci osobu
i u njoj sebe citati,
tesko je
vrlo tesko voljeti,
patiti,
plakati,
sreci se nadati,
tesko je svoju dusu ubiti
i protiv nje ici,
tesko je samoj sebi reci
moram nekoga imati
znam da nije taj
ali bar usamljena necu biti...

I dok rijeci nekog iz mase
budes slusala,
kroz njega gledala
naizgled se malo smijala,
on jadan ce se truditi
i u trenu pomisliti
evo vec na moju pricu pada
ipak cu biti neka faca
koja je osvojila
jednu zenu koja je bila nedodirljiva...

Eh,tada
dolaze samo dvije misli
koje ti zeli reci,
soba mi je blizu
ili mogu li telefon dobiti,
ipak na to se sve na kraju svodi...

I pomisli u taj cas
tvoj Andjel ulazi,
prekriven svojom tamom
sa ocima iz kojih se tisina cita
neobican kao uvijek
stidljivo usamljen,
u dusi vec znas da rijeci koje ce reci
nece biti ocekivane
nekada vec ti davno kazane,
zamolit ce za ples
i pruziti ruku svoju,
pogledat ce te u oci
krisom se osmjehnuti,
dok ce tiho upitati
mozes li voljeti
nekoga ko te zeli
do smrti voljeti...

Hoces li mu ruku tada pruziti,
zelis li sa njom zaplesati,
mozes li ga voljeti
i za njim umirati
dok on bude umirao za tobom?...

Pretraga