Halo...
ja sam...
oprosti mi...
znas da sam po trnju cijeli zivot gazio,
oprosti mi...
nisam se navikao na tebe.
Negdje u mojim venama teces ti
i bojim se priznati
kako mi naviku budis
da volim,
da uzimam sutnjom.
Oprosti...
Moje je nebo veliko
moji su oblaci uvijek bijeli
sta ako se zapetljas u njima,
dok ja volim pahulje i snijeg
tisinom i strascu odises mila,
to mi ledi krv u venama...
Oprosti...
sto te zovem Tamara
jer mnogo ljepse pluta snovima od bezimena,
moja Tamara,
bolje biti sam
nego sa pogresnom
provesti zivot cijeli...
