utorak, 25. studenoga 2014.

Tamara...

Halo...
ja sam...
oprosti mi...
znas da sam po trnju cijeli zivot gazio,
oprosti mi...
nisam se navikao na tebe.

Negdje u mojim venama teces ti
i bojim se priznati
kako mi naviku budis
da volim,
da uzimam sutnjom.

Oprosti...
Moje je nebo veliko
moji su oblaci uvijek bijeli
sta ako se zapetljas u njima,
dok ja volim pahulje i snijeg
tisinom i strascu odises mila,
to mi ledi krv u venama...

Oprosti...
sto te zovem Tamara
jer mnogo ljepse pluta snovima od bezimena,
moja Tamara,
bolje biti sam 
nego sa pogresnom 
provesti zivot cijeli... 

Pretraga