subota, 27. ožujka 2010.

Pustinjska ruza...


Slika blijedog nistavila
iza prohujalog vremena,
topi se u zelji ljubljenja
netaknutih usana...

Korakom tisine
zakoracih u odaje tvoje duse,
snene...neprobudjene...
zasto si me pustila toliko daleko,
zasto me nisi vratila,
zasto mi nisi rekla
bojim se...
da te zavolim ludo...

Sada moja pustinjska ruzo
odvec je kasno,
jer tragove mojih stopa
gledas kako stoje u pijesku,
okreces se gledas kuda oni odlaze
kamo se gube...
ma tu sam ruzo,
iza tebe na vrelom kamenu sijedim
gledam u tebe
i cekam kada ce tvoj divan cvijet
da se otvori...

Smijes li svoje latice bajne rascvjetati,
smijes li me jos vise voljeti...
smijes li me poljubiti...
moja usamljeno ruzo u pustinji...

Pretraga