nedjelja, 25. srpnja 2010.

................

Idi...
to cu reci.
ali precutat cu rijeci
molim te nemoj ici daleko,
kazem ti...
jer navikla sam tako mnogima govoriti,
ali ti nisi kao oni,
ti mozes procitati kako mi oko drhti,
ostat cu snazna
a kada okrenes mi ledja
kao dijete cu zaplakati...

Kazem ti idi,
jer bojim se da ne porazis sve u meni,
uzimao si dio po dio moje duse
nisi bio proklet i trazio sve,
znao si sta radis
da pod kozu mi se uvlacis
prema srcu ledenom hodis,
sve si znao...
a ja mislila
jos jedna ljubav prolazna...
ti si znao jer si osjecao,
ja ostala zbunjena
nad tvojim prostim rijecima...

Govorim ti idi...
jer bol nemogu podnijeti,
za sve sam bila snazna
a na tebe toliko slaba,
kao da neko drugo ja
govori sa tvojih usana,
kao da netko drugi sanja
ono sto je u mojim ocima,
kao da jos leptir sarenih krila
leti ne izmedju mojih
nego tvojih dlanova...

Kazem idi...
molim Boga da ne odes
jer njemu mogu sve reci,
a pred tobom moram cutati,
svaki drhtaj u sebi smiriti,
tijelo obuzdati,
srce zakljucati mada vristi
bojim se da ga neces cuti
da ce me odati
koliko te samo zelim voljeti...

Rekoh ...idi...
ali molim te svati me
nisam ti rekla da ides
to se samo ja borim protiv same sebe,
obuzima me sve sto je dio tebe,
i bojim se...
ne sebe kao mene
nego srca koje place
a ne smije da kaze
koliko ludo voli te...

Kao rekoh idi...kome...
da sjetila sam se rekoh svakome
a svi oni vracali su se
bili samo dosade,
ali Ti...
nikada nisi docekao rijeci te
da kazem ne volim Te,
da kazem idi...jer Ti otisao bi,
ubio sebe,
ubio mene,
ubio oboje,
ali nikada vise nebi rekao rijeci volim te...

Zato sjedi ljubavi moja,
nemoj tu do mene,
idi preko puta da te vidim
da mi se oci naviknu na tebe,
i nemoj da ti netko pridje
jer dovoljno sam ljubomorna
da polomim sve
ako samo netko pogleda te...
samo sjedi...suti...
pusti da krisom gledam ka tebi,
pusti da kazem ocima
ono sto davno sam trebala reci...

Kada si treba doci
bojala sam se ne dolaska tvoga,
kada si me trebao poljubiti
bojala sam se da srce ce prepuknuti,
kada bi ti rekla ostani ljubavi
bojala sam se neces ostati,
jer moja ljubav ili mozda strah,
boli...
ti to znas i rekao si,
a ja nisam mogla vjerovati
da cu toliko voljeti...

I neka idu svi
nikada mi nista nisu znacili,
samo Ti...samo Ti mi ostani,
bojim se svati me
nikada nisam rekla rijeci volim te,
a tebi ih kazem,
pusti malo da se naviknem na tebe
mada znam da neces pustiti me
prvu rijec kada progovoris ja pogubit cu se...
zeljela bi reci idi,
zeljela bi sve unistiti,
zeljela bih te isplakati,
ali ne ide
kada u meni zivis samo Ti...

Nemoj ici...
sjedi tu preko puta,
nemoj pricati,
nemoj me gledati,
budi tih,
budi niciji,
jer ja cu ti prici
samo dok skupim hrabrosti...
moja ljubavi...

srijeda, 21. srpnja 2010.

Moja greska...

Lagala sam sve oko sebe
da mi nije nista,
da brzo ce proci,
suzu od sviju krila
da bih je
u samoci gorku isplakala...

moja greska...

Zakljucala sam srce,
na lice stavila masku ledenu,
slagala sve...
a najvise samu sebe,
cutala i plakala,
istinu sakrila,
ubila njega,
ubila nas oboje...

moja greska...

Moru dubinu sam nasla
i isusila ga,
vrhove snjezne planine srusila,
cvjetne livade pokosila,
dan sam ugasila
u vjecnu noc pretvorila,
sve sam porusila,
samo on osta u srcu mom,
njega se dotaci bojim
jer ga ludo volim...

moja greska...

Na kolibu usamljenu lance sam stavila,
svu srecu iz nje preselila,
tugom joj okna prozora zatvorila,
svoj san vise ne sanjam
niti svijeci vise zelju ne dam...

moja greska...

Zeljela sam oblake dotaci
uz njega krila dobiti i poletjeti,
zemljicu crnu svojim rukama
ja sam vukla,
da ga privucem blize tu ispod moga neba,
da mi ljubav moja ne odluta,
ali reci nisam to znala...

moja greska...

Zeljeh proslost ubiti...
zakopati,
i nanovo se roditi,
samo za njega,
njega gledati,
njega voljeti...
pozeljeh sve to reci
ali ne rekoh...

moja greska...

Sada bih dala sve
samo da mogu mu reci rijeci te,

oprosti...

moja greska...

volim te...

ponedjeljak, 19. srpnja 2010.

Usnio bih...

Usnio bih sada,
ako smijem
i sanjao,
jednu kolibu malu,
planinu ne gazenu,
kosu ne cesljanu,
sve neka bude izgubljeno,
daleko...
i nicije,
prisvojio bih to u snu
da bude moje,
neka kratko traje,
sa prvim zrakama sunca nestane...
ali...
neka...
san se ne kupuje
za njega se ispruze ruke,
zagrle...
i vole...

U snu bih zagrlio
dno vremena,
pretvorio ga u trenutak
koji vjecno traje,
tu bih naselio sebe i srce svoje,
daleko od zemlje,
daleko od neba,
tu izmedju svega
bez igdje ikoga...
spavao bih
kao da nekoga cekam
ako naidje,
da me probudi,
da me voli,
tu izmedju svega,
tu u mojoj bijeloj tisini snijega...
tu u kolibi pored kamina,
budan gledao bih
kako me grli rukama...

Usnio bih
od sada do zauvijek,
ili
ako to nemogu
pobjegao bih
put svoje planine,
uz put ostavio bijele kamicke,
ako ko naidje

da me pronadje...

da voli me...




subota, 17. srpnja 2010.

......

Izgleda da su mnogi sve pronasli,tako to ide sa internetom...tesko je pobjeci u jedan kutak i iz njega samo pisati...Nije posteno prema onim koji jos nisu pronasli...neka bude...YouTube andjelandjeo...

srijeda, 14. srpnja 2010.

Kazu udala se draga moja...

Kazu udala se moja draga,
sretna je...

Osmijeh na licu ima
i broji zvijezde zagrljena...

Sniva slatke snove na jastuku od pelina,
kroz kose joj prolazi ruka tudja,
kamin sa vatrom do neba
gori danima i nocima,

ali zalud...
postelja ostaje ledena...

Kazu ponosna je,
koraca sigurnog koraka,
plijeni uzdahe ljepotom svojom,
ali...
rekose...
tuga joj spava u ocima...

Kazu udala se moja draga,
a i dalje sama,
zivi pored nekoga
ko nije bio zelja srca njenoga...

Kazu,

udala se draga Tvoja,
pred oltarom bi kicena i bijela,
na usnama osmijeh
a pod velom
suza niz obraz je tekla...

Kazu,
voli me,
ime moje u kuci se ne spominje,
spava dugo
ne zeli da je bude,
jer tamo
njene usne ljube Tvoje...

Udala se draga moja...

Pitaj je prijatelju
jeli sretna...


utorak, 6. srpnja 2010.

Bez naslova,bez imena...

Ne nisam ludi pjesnik,nisam niti zanesenjak,nisam niti star,nisam niti mlad,lutao sam kroz zivot,od nicega do nicega,bojao se svojih snova otkriti bilo kome gdje mi dusa spava i sta zeli...I jedino sto sam zelio bilo je...vjerovati u nekoga...postojati onakav kakv sam ja...i voljeti...to je zivot...ostalo je samo tek jedan tren...

četvrtak, 1. srpnja 2010.

TI...(ponovljena pjesma)


Ti moja zvijezdo sjevera,
moju dusu si digla iz pepela,
iz mraka dubine okeana
na sunce izvela...

Ti ruzo usamljena
za mnom si jedina plakala,
svoje njezne ruke sklopila
i moje ime u molitvi dozivala...

Ti si moje jeseni kisa
u proljeca cvjetna pretvorila,
leptirov razigran let
u moje oci stavila...

Ti zbog koje zivot vrijedi zivjeti,
ti zbog koje vrijedi cekati,
ti zbog koje vrijedi mrijeti,
ti ljubavi,
ti si moja bivsa,
sadasnja,
buduca,
nevjesta nevjencana,
Vila ne ljubljena,
ruza ne mirisana,
suza radosti ne isplakana,
ceznja ne dokucena,
ti,
ti si mi srce ukrala i zakljucala
negdje ga cuvas
u vrtu svojih mirisnih jorgovana,
ti ljubavi,
ti moja jedina ljubavi,
samo ti mila moja
nemoj me nikada izdati
i reci da ces me do smrti voljeti...

Pretraga