nedjelja, 25. srpnja 2010.

................

Idi...
to cu reci.
ali precutat cu rijeci
molim te nemoj ici daleko,
kazem ti...
jer navikla sam tako mnogima govoriti,
ali ti nisi kao oni,
ti mozes procitati kako mi oko drhti,
ostat cu snazna
a kada okrenes mi ledja
kao dijete cu zaplakati...

Kazem ti idi,
jer bojim se da ne porazis sve u meni,
uzimao si dio po dio moje duse
nisi bio proklet i trazio sve,
znao si sta radis
da pod kozu mi se uvlacis
prema srcu ledenom hodis,
sve si znao...
a ja mislila
jos jedna ljubav prolazna...
ti si znao jer si osjecao,
ja ostala zbunjena
nad tvojim prostim rijecima...

Govorim ti idi...
jer bol nemogu podnijeti,
za sve sam bila snazna
a na tebe toliko slaba,
kao da neko drugo ja
govori sa tvojih usana,
kao da netko drugi sanja
ono sto je u mojim ocima,
kao da jos leptir sarenih krila
leti ne izmedju mojih
nego tvojih dlanova...

Kazem idi...
molim Boga da ne odes
jer njemu mogu sve reci,
a pred tobom moram cutati,
svaki drhtaj u sebi smiriti,
tijelo obuzdati,
srce zakljucati mada vristi
bojim se da ga neces cuti
da ce me odati
koliko te samo zelim voljeti...

Rekoh ...idi...
ali molim te svati me
nisam ti rekla da ides
to se samo ja borim protiv same sebe,
obuzima me sve sto je dio tebe,
i bojim se...
ne sebe kao mene
nego srca koje place
a ne smije da kaze
koliko ludo voli te...

Kao rekoh idi...kome...
da sjetila sam se rekoh svakome
a svi oni vracali su se
bili samo dosade,
ali Ti...
nikada nisi docekao rijeci te
da kazem ne volim Te,
da kazem idi...jer Ti otisao bi,
ubio sebe,
ubio mene,
ubio oboje,
ali nikada vise nebi rekao rijeci volim te...

Zato sjedi ljubavi moja,
nemoj tu do mene,
idi preko puta da te vidim
da mi se oci naviknu na tebe,
i nemoj da ti netko pridje
jer dovoljno sam ljubomorna
da polomim sve
ako samo netko pogleda te...
samo sjedi...suti...
pusti da krisom gledam ka tebi,
pusti da kazem ocima
ono sto davno sam trebala reci...

Kada si treba doci
bojala sam se ne dolaska tvoga,
kada si me trebao poljubiti
bojala sam se da srce ce prepuknuti,
kada bi ti rekla ostani ljubavi
bojala sam se neces ostati,
jer moja ljubav ili mozda strah,
boli...
ti to znas i rekao si,
a ja nisam mogla vjerovati
da cu toliko voljeti...

I neka idu svi
nikada mi nista nisu znacili,
samo Ti...samo Ti mi ostani,
bojim se svati me
nikada nisam rekla rijeci volim te,
a tebi ih kazem,
pusti malo da se naviknem na tebe
mada znam da neces pustiti me
prvu rijec kada progovoris ja pogubit cu se...
zeljela bi reci idi,
zeljela bi sve unistiti,
zeljela bih te isplakati,
ali ne ide
kada u meni zivis samo Ti...

Nemoj ici...
sjedi tu preko puta,
nemoj pricati,
nemoj me gledati,
budi tih,
budi niciji,
jer ja cu ti prici
samo dok skupim hrabrosti...
moja ljubavi...

Pretraga