četvrtak, 24. veljače 2011.

Trebas mi...

Ljubav je pjesma,
a pjesma je rijec,
sve ovo stane u tvoje ime...

I suza je teska
a nekada radosna,
svaka sretna sto pada...
je tvoja...

Oblak sto pliva
nemoze bez svoga neba,
tako i ja ne mogu bez tebe voljena...

I sve bi pjesma,
suza 
i oblak,
i svakoj baladi treba rijec,
svakoj suzi treba osmijeh,
svakom oblaku treba njegovo nebo,
svakom treba netko
da bi bio pjevao,
plakao 
i letio...

A meni trebas Ti...
da bih zivio...

srijeda, 23. veljače 2011.

Ostani...

Znam moras poci...

Bosa ti noga prepuna trnja,
ali...
znam moras poci...

Ipak, 
ostavi miris na vratima,
sjenku u kutu iza paravana
 poneku vlas kose bujne na jastuku,
znam moras poci...
a sve drhti...
ostani...

Ne...
nemoj vrata skroz zatvoriti,
ostavi da te mogu gledati
dok sjena ti odlazi,
i nemoj se okrenuti
jer...
znam moras poci...

A ja...
opet cu doci u svoj tihi dom
u kutu traziti te sjenom,
na vratima miris vracati,
po jastuku kosu traziti,
znam moras poci...
ali...
nemoj...
ostani...


ponedjeljak, 21. veljače 2011.

Vapaj...

Vapaj bi zelio reci
ono sto srce cuti,
strah me pogledati sebi u oci
jer bih mogla istina preko jezika preci...

Zato navlacim plast neistine
preko tijela koje skriva rane,
i lazem samog sebe
da ljubavi ne postoje...

I kradem nebo od oblaka,
kradem zemlju od kise,
kradem Sebe od Tebe,
ali mi ne ide
ove ruke te ostaju zeljne...

nedjelja, 20. veljače 2011.

Moja zima...



Ne pitaj me zasto volim zimu
taj leprsav korak u skriputavom snijegu,
podsjeti me na djetinjstvo
kada je sve bilo bezbrizno i cisto,
bjelina u predvecerje
i saonice koje jure,
rumeni obrazi,
mi djecaci one djevojcice,
a pahulje padaju tiho...tiho...
ne nepitaj me...

I tako promrzao sjeo bih u topli dom
kroz prozor gledao zimu sa cajom,
pomisao bi vukla sta cu biti kada odrastem
kakav bi to covjek volio da postanem,
okrenem se i pogledam
ovdje imam sve zasto bi negdje da odem...
ne nepitaj me zasto volim zimu...

A zivot ide...
ne mari sto bih volio ostati dijete,
pocne da ljubi,
pocne da voli,
pocne da boli,
pocne zivot misliti kako je dobro svoj dom imati,
a gdje kada sanjari imaju svoje zime..
ne nepitaj me...

Kako te to volim,
zasto te volim,
ne nemoj me pitati,
jer osjecam da si moja zima
a ona je jedino sto mome srcu treba...

petak, 18. veljače 2011.

Cija si...

Ponoc tiho kuca
jos jedna u nizu
ko zna gdje si sada
kome grijes postelju bijelu?

Drhtava ruka uzima pero
nesto bih zelio napisati
dali da opet kunem zivotno djelo
ili stavim tacku na Ti?

Nesanica izgara u meni
i borim se u svojoj kozi
tako bi rado pustio dusu
kada pomislim na tebi ruku tudju...

Ipak ce biti da smo divan par
ja skitnica a ti dusa zarobljena,
ja i ti isti zar...
ja i ti ista tisina koja do kosti izjeda...

I mogao bih ti reci da se bojim
ali nisam taj koji bjezi,
bolje da precutim
ono sto se kaze volim...

A kada jesen dodje
i nasa mladost prodje,
dali ces mi odgovoriti tada
ako te pitam "Zasto smo zuti moja voljena"?...

srijeda, 16. veljače 2011.

Mozda ti ne vrijedim...

U meni stanuju kise 
a u tebi jutra vedra se roje,
u meni studen vjecna vlada
i nema tog kaljavog druma
gdje mi noga nije krocila,
a u tebi proljece
i svjetlom okupana cesta...

Ali, 
isto je ono nebo sto sam 
tkao zlatnim koncem za nas oboje,
i isti sam onaj djecak 
sto vjecno juri svoje vjetrenjace...

I mozda ti ne vrijedim ovakav nikakav,
ispijena casa vina,
sanjar bez svoga doma,
sjena duboko u sebe zavijena,
i ljubav...ljubav u ocima i na usnama...

Mozda ti ne vrijedim...
ali uzmi me i povedi tamo gdje su ptice,
pokazi mi kako tvoje ruke grle,
otopi svojim vrelim moje usne hladne,
mozda ti ne vrijedim...
ali ja bih zelio da ti vrijedim vise od svih
i da budem tvoj prvi i poslednji stih...

nedjelja, 13. veljače 2011.

Idi duso moja...

Kuda si posla 
gola duso moja,
sa tim kljucem srca moga?

Idem u tamnicu Tvoju
da oslobodim onu koju volis
ako jos ima vremena,
da je pustim neka leti
putem svoga neba...

Nemoj je dirati duso moja
sakrio sam je izmedju zelja,
sagradio hram od nemira,
u oku mome ona je zjenica,
sta cu bez nje
ako je oslobodis mojih ljubavnik okova?

Zelim je osloboditi od Tebe
zelim je pustiti od sebe,
neka voli drugoga,
jer ti si pustinja,
vjetar ludi bez svoga smiraja,
krov koji nema dom
i jadna sam ja sa tobom...
Pusti je...pusti od nas oboje...

Pustit cu je duso...
sa njom pustit cu i Tebe,
sa Vama pustit cu i srce
jer meni se ne zivi...ako nema Nje...

utorak, 8. veljače 2011.

Za nju...


Ja sam uvijek bila mirno more
a on divlja rijeka...

Njegove ladje nikada nisu
plovile do moje luke...

Njegove ptice nikada nisu
letjele mojim nebom...

Ali njegovim ladjama
ja sam zeljela biti sidriste,
uz toplu vatru i casu vina
smijati se njegovim pricama...

Njegovim pticama 
ja sam zeljela biti klisura,
koja ih skriva od oluje i nevremena,
na tren pomislih otimam ih divljini...

A sada vrijeme je
da moja klisura pruzi utociste
drugim pticama,
koje ce znati sviti gnijezdo
na mojim toplim padinama...

petak, 4. veljače 2011.

Usamljeni u dvoje...



Usamljena kao vuk
lutala si liticom zivota,
cekajuci tihi u daljini zvuk
nekog zaboravljenog ljubavnog sna...

Nije ti bilo tesko zivjeti
i drhtaj uz osmijeh odglumiti,
jer nada prestajala nije
da doci ce onaj za kojim srce boluje...

Gdje si to gazila mila moja
sa svojim bosim stopalima,
kako to da me nisi do sada pronasla
a ja te zvao suzama...

Lutala si kao vuk...usamljena
jedinu molitvu koju si imala
pricala si dalekim zvijezdama,
i ja te nadjoh po sapatu sa prozora...

Pogledaj me...
pogledaj koliko zelim da volim te...
pogledaj koliko srce zeli
da budemo usamljeni...
ali...u dvoje...

utorak, 1. veljače 2011.

Tebe nije bilo tu...

Zelis da ti kazem volim te,
a meni...a meni se place,
ne sto su ti usne postale hladne,
placem sto snijeg se topi
i sa sobom snjeznu pahulju 
iz oka mi odnosi...

Zelis da te zagrlim kao jucer
a ja...a ja danas tugu dobio za kcer,
odvede me u setnju,
sjecam se samo 
da bio sam na dnu
a tebe nije bilo tu...

I nista vise nije isto
kafa zasladjena gorkog je okusa,
i ona haljina sto nekad ti pristajala
sada na tebi stoji
kao ljubav potrosena...

Idi ja ne zelim vise
tvoje uvele ruze,
idi vrata zatvori
ovu tisinu mi ne kvari,
idi budi sama
onako kao sto sam bio ja
usamljen pored tebe godinama...

Pretraga