Dodir kroz san

Za tebe cu veceras dodirnuti san

izgraditi dvorac od planinskih cvjetova

i biti ce najljepsi

u vremenu odavde do vjecnosti...

Smjestit cu ga uz potok tihi

koji nosi kapljice starog vremena,

dok nad njim trepere ljubavni leptiri

okupani bojama starog Egipta...

Za tabe cu ga sagraditi

do vrhova usnulih oblaka,

kako bi mogla dotaci

iz njegovih prozora

moje usamljene oci,

ugrijati moje ruke od leda,

poljubiti moje usne

na kojima stoje

zamrznute rijeci

one su za tebe...

Kroz noc zvijezda

u njemu ce biti tiha pjesma

pustinjskih dina

uz harfu morskih sirena,

dok laticama mirisnih ruza

ukrasit cu krevet

gdje spava tvoja predivna kosa...

Zapalit cu kamin

vatrom iz mojih grudi,

donijeti netaknuti snijeg stoljeca

i njegovu tisinu

staviti u tvoje oci

dok budes snivala...sretna...

Za tebe cu dodirnuti san

posuti put od lala,

ostaviti trag tvojim bosim nogama

kako bi me nasla

u nasem dvorcu medju oblacima...

Kada vjecnost prodje

Neka nitko nezna moje tajne

mreze na dnu mora zapletene,

liticu po kojoj hodim

i koja nikuda ne vodi...

Uvijek sam bio crna noc

tamo i pripada dusa moja,

nepoznat i skriven u moru lica

zeljen od ruku

a nikada grljen do umiranja...

Zagrljaj sa toplim usnama prodje

avantura u vjetru nestane,

oprostite ja sam zelio mnogo vise

ono jedno da ljubav nikada ne prestaje...

Sudjeno ili ne

jedno istina je

led se vraca svome ledu...

Andjeli samo jednom polete...

vjecno...

ili kratko...

to znaju oni koji ih vole...