Znas,
polomili su moj jorgovan
ali ne polomise u srcu miris njegov
jos mirise hodnicima moje duse...
I gazili su mojom bastom
cupali te iz korijena kao da si njihova
na kraju...posjekli te ruzo moja...
ali neka ponovo te sadim
ovim golim rukama svojim...
I lutala si poljem svoga neba
zanesena i tiha,
plaha i jaka,
skrivala si suzu iza laznog osmijeha,
i eto...zasto si zalutala
u odaje srca moga,
zasto bas mene pronadje
da me volis...da me bolis...
Sada bi' zelio
jorgovan ti pokloniti,
tebe ruzo mirisati,
zelio bih te srcem voljeti,
jer voljeti tebe
je kao voljeti vijekove
u kojima sva ljubav stanuje...
