četvrtak, 3. rujna 2009.

Moja Gospo 2...

Evo Gospo svijecu ti palim
ovim drhtavim rukama svojim,
lomim se sam sa sobom
neznam vise od cega sam stvoren,
dali to crnu krv imam,
reci mi na tren iskrena budi
gdje me ovaj zivot moj vodi...

Ko sam ja Gospo moja,
dali uopce pripadam tu gdje jesam,
zasto si mi dala toliko ljubavi i snova
koje nemam kome da dam,
nemocan sam u maglovitim jutrima
nemocan pred rijecima,
"nemogu da volim vise od ovoga
koliko te Andjelu sada volim"...

Koji kriz na mene si stavila
pece me i boli,
zar zelim mnogo,
zar trazim nesto veliko,
zar koliba trosna
je dvorac pun raskosi,
zar je ljubav do smrti samo uzrecica
koju si ti izmislila,
pa zar i ti nisi u kolibi zivjela
i zasto onda dvore nisi zeljela,
zasto,
zasto,
zasto si to cinila,
dali si i ti Gospo voljela?

Da,
ipak ovu cu svijecu ugasiti,
jos jednom te pogledati
i pitati dali jos uvijek
neko svijecu pali i za ovog Andjela
kojeg ste moja Gospo stvorili
da bi na njemu ucili
koliko smrtnik
zeli da voli
i
bude voljen...

Pretraga