Volim te kao

Volim te...

nemogu objasniti sebi,

nemogu objasniti niti srcu,

netrudim se objasniti nikome

sta znace ove male rijeci dvije,

nemogu niti rukama zabraniti da te zele,

nemogu dusu zakljucati jer nekada mora slobodna

biti,

ma prosto je,a toliko boli,

kada moras slovima reci

a ne usnama izreci

te rijeci volim te,

neznam dali ces ih cuti...

Volim te kao sto voli dan zoru,

kao sto ruza voli rosu,

kao snijeg planinu,

kao promrzle ruke tolinu,

kao Andjel svoju kolibu,

ma tako jednostavno,

volim te...

i pozelio sam da volis i ti mene,

jer samo ti znas voljeti me...

Srce moje

Potrazih neku istinu u jutarnjoj setnji pored mora,

zamotan u svoju maramu i sa rukama u dzepu,

korak za korakom u pijesku ostavljah usamljen trag,

studen koja kosti ledi i bura podivljala

ali nemari za to ova glava luda

daleko je negdje sa mislima

u nekom labirintu iz kojeg nema izlaza...

Osjecam se poput neke nemocne ribice

koja se zaplela u mrezu nesvacenog ribara,

niti je prepusta njenim morskim dubinama

niti je zeli ubiti i sa njom se zasladiti,

niti je zeli dati drugima,

pokusavam istinu njegovu dokuciti

zar misli da je ta ribica zlatna i zato je nikome neda?...

Umoran od tog razmisljanja sjedoh na klupu

pogledom odlutah na pucinu

u susret podivljalim morskim talasima,

i iz srca progovori ceznja,

ahh gdje je ta moja koliba mala u snijegu zatrpana,

gdje je ta toplina kamina dok vatra u njemu pucketa,

gdje je ona iskrena sreca sa rukom u ruci

dok bosim nogama jutarnja rosa se gazi,

tu je u mome srcu sve to zivi

ono je prepuno ljubavi

ono nikada nece umrijeti

ono ce svoju kolibu imati...