utorak, 28. rujna 2010.

Ti oprosti...

Oprostio bih susu zemlji,
noc bez jutra,
dan bez mjeseca,
samo jedno oprostiti ne mogu
sto nas pusti 
da nam zivot prolazi... 
bez nas...

A Ti...
oprosti mi,
sto toliko obican sam bio,
sto neku kolibu daleku sam snio,
ja i ti...djecu imamo,
za njima trcimo,
sa njima se smijemo,
oprosti mi...
mnogo sam sanjao...

Oprosti sto sam zelio vjerovati
u Tebe,
u godine,
u vjecnosti 
koje postoje kada se dvoje vole...
oprosti mi...
na mome nebu
koje crtah kao zjenicu u tvom oku...

Oprosti...sto sam Te volio,
oprosti sto nikada nisam docekao
rijeci te
ne volim te moj Andjele...

Oprosti...
sto srce kuca...tiho,
i sto sam ti dusu uzeo...

Svatit ces nekada
sta su snovi,
kako je to uz nekog se buditi
a u snu drugog ljubiti...
oprosti...
sto nisam ti mogao to objasniti,
a zelio sam samo jedno
da budem ti jedini
da mi budes jedino...
oprosti mi...
ljubav mnogo boli,
a ja je bolim za nas oboje...


Pretraga