Ti,
zarobljena sirena
u mrezi tudjeg ribara,
koja sred ugusenog jecaja
priziva tisinu,
oblaci plast crnila
da sacuva neobjasnjenu istinu...
Ti,
mogla si voljeti nekada
usudila se prkositi moru i buri,
a sada srce ti rezu
hrapave ruke tudjeg ribara,
i ne postojis...
ne,
nisi nikada postojala,
za ribara tog samo si plijen
zarobljen njegovim mrezama...
Ti,
koja samo snu smijes reci
koji zov divljine te mami,
i cutis zivec zivot koji ne zivis,
sama u sebi places...
krijes,
suze krijes sireno moja...
Ti,
koju imam
kao sapat tisine...
