ponedjeljak, 3. svibnja 2010.

Klisura ljubavi...

Tu na mojoj stijeni zaboravljene klisure,
gdje vazduhom treperi tisina vijekova,
borovi mirisu svjezinom smole,
tu je moj dom...
tu sa crninom svojom,
trazim kroz maglu izgubljenim pogledom
nekoga...koga sam zvao mojom Vilom...

Tu gdje slapovi biserne vodice izviru i poniru
ne dajuci rukama nicijim lice umivati,
tu gdje su travke zelene
kao tepih prosute za noge bose,
tu je moje srce...
tu usamljen stojim,
sam sebi mirisem,
sam sebi sapucem,
sam sebe bolim...

Tu gdje povjetarac tihi kose mi mrsi,
svilenkasta maglica lice miluje,
tu gdje vrijeme stoji,
tu...u moju klisuru
dolaze samo oni zaljubljeni
i cekaju kroz maglu sjenu
cekaju svoju voljenu...
cekaju svoju Vilu...

Ti si moj svijet...




Moj svijet satkan od paukove niti
na kojoj blistaju kapljice rose,
svaka nit svilenkastih snova
po jedna tuga...
i svako jutro novog budjenja,
pokida moju divnu sinocnju mrezu,
koju spletoh ocima sklopljenim...

Moj svijet prestaje
tamo gdje moram da idem,
i dok koracam pola mene i dalje spava...

Moj svijet si Ti,
da bih budan sanjao
da bih mir svoj nasao,
u njemu nedostajes samo
Ti...

Trebam te u mome svijetu
da vjecno otjeram tugu iz ociju,
svojoj dusi da podarim
naj ljepsu ljubavnu pjesmu,
treba te moje srce
da ga tvoje ruke bijele uzmu
i usne tople poljube...
treba te ovaj moj svijet...
trebam Te...Ja...

Pretraga