Gdje da krenem u ovaj gluvi sat
skoro ce dva a ja nemam sna,
svijeca jedini drug
bez glasa,
bez usiju,
bez ociju,
znam nece me izdati
i da je pitaju,
nemoze reci mogu je samo ugasiti...
Gledam kako se topi dok kazaljke
neumoljivo zure ka jutru,
kakvom?
dali vec poznatom?
ili nesto novo krije
to jutro kada oci se otvore...
a ja bih sanjao i ostao
tamo gdje me noc
na bistre izvore odvede...
Svanuti mora a ja gladan sna...
Jedino u njemu sam sretan
u njemu je moj spokoj,
u njemu te grlim
u njemu te volim
onako kako ja to zelim,
sve je tako idealno,
tako si blizu da mogu osjetit
tvoj dah,
sapat,
dodir ociju...
u njemu sam sretan...
a jutro pokvari sve...
sa njim iz mojih ruku odes,
uz prve zrake sunca nestanes,
a ja bih sanjao i zelio da ostanes...
Suluda misao vodjena zeljom,
znam mogu prevariti i jutro
nemora svanuti kada ono zeli
svaut ce kada ja to pozelim,
svijeca me nece izdati gorjet ce
i dok bude plama biti ce noc,
navlacim roletne,
zamracim svaki kutak sobe,
u usi stavljam vate,
daaaa,
ovako je bolje nevidim i necujem nista
sad mogu te grliti koliko svijeca gori,
jutro te ukrasti nece,
neka bude noc i san
u njemu sam sretan
u njemu te imam...
