ponedjeljak, 31. kolovoza 2009.

Velebitska Vilo...

Bio sam tamo gdje glas je muk
tisina jedina spoznaja,
bio sam tamo i nisam mogao cuti
dodir tvoj osjetiti,
bio sam tamo uz promukao glas
i sa suznim ocima te dozivao,
a u tmini jedino tvoj lik me pratio...

Bio sam tamo na litici
gdje vukovi vise ne zavijaju,
ruze ne cvjetaju,
osmijesi umiru,
ruke hladne postaju,
bio sam tamo
i tiho cuo u daljini
da mi ime dozivas
i uz njih jos jedna rijec SAN...

Andjeluuuu,
sjeti se mili moj
da snove odsanjali nismo,
taj glas me zvao
i na ivici usamljen sam stao...

Bio sam tamo,
beznadje okusio,
onako slomljen od svih bitaka
mozda i pozelio
da litica proguta ovo tijelo
nevrijedno zivljenja,
i vjecno da usnim
san koji dozivio nisam...

Bio sam tamo,
ali glas sam ti cuo
dali sam se zalud vratio
jedino moje,
da bih samo jednu noc
u kolibi prekrivenoj snijegom
uz tebe zoru docekao,
uz kamin i vatru zaspao
tvoje ruke osjetio...

Vratio sam se da na kamenu osamljenom
uz tebe budem,
vratio se da usamljeni ne budemo oboje
vratio se da ti kazem
volim te moja Velebitska Vilo...



Pretraga