ponedjeljak, 24. svibnja 2010.

Nikada druze ne pozeli zivot moj...

Iskinuta hartija papira lezi na podu,
tu uz prigusenu svjetlost tamne svjetiljke,
jos jedna casa vina uz nju cigareta
idila bez kraja prije sna...

Pogled k' razbacanim stvarima
volje za spremanjem odumrla,
neka stoje izgubljeno zabacane
poput duse su moje...

Ruka ka svjetlu...tama,
dobra vece moj usamljeni jastuce,
jos jedan dim koji mjesec obasjava
u njemu misao otkinuta od srca...
moglo je biti bolje...

Izguzvana postelja od nemirnih snova
koji dolaze tek sa izlaskom sunca,
navlacim roletne izgleda mnogo bolje
jos samo da kisa pocne
neka zauvijek pada.
neka zauvijek nebo place,
laku noc svijetli danu
dobro jutro noci
sirim ruke da zagrlim tvoju tamu...

Leptirov let je trajao i zavrsio
u cahuri svojoj prije nego se i rodio,
naocale ce skriti podocnjake,
vampir koji zivi samo nocu
da to sam ja
sudjena mi takva sudbina
lutati do ocaja i nazad
usamljen...bez zrake sunca...
jak i mocan za cijeli svijet
preslab samo na sebe i srce svoje
koje zeli tihe izgubljene planine...

Nemoj druze nikada pozeljeti zivot moj
jer ces se izgubiti na stepenici prvoj,
ja odvec navikao sam se
orgije i blud praviti
sa samocom...tugom...tamom
i jedinim malim svjetlom...svijecom...

Nitko i nista...(klauni i kada placu,publika se smije)

Ja sam nitko i nista,
kamen u kojem cvjet ne cvjeta,
jutro bez sunca,
suza ne isplakana,
bol vjecna...

Bez lika i nalicja sam,
oficir bez cina,
ruza bez trnja,
pustinja gola...
to je dusa moja...

Noc bez tmine,
dodir bez usne,
brod bez pucine,
gorstak bez planine,
srce bez ljubavi,
to sam ja...
nitko i nista...

Razbacana zraka sutona,
pjena svjezeg sampanjca,
razbijena casa u kojoj je nekada bilo snova,
pjesnik bez dodira,
ruza bez korijena,
ptica slomljenih krila,
takav sam...
nitko i nista,

Bez ikoga svoga...

a nekada u meni je bila zelja,
da budem necija
zvijezda vjecna...

Pretraga