Ti moja zvijezdo sjevera,
moju dusu si digla iz pepela,
iz mraka dubine okeana
na sunce izvela...
Ti ruzo usamljena
za mnom si jedina plakala,
svoje njezne ruke sklopila
i moje ime u molitvi dozivala...
Ti si moje jeseni kisa
u proljeca cvjetna pretvorila,
leptirov razigran let
u moje oci stavila...
Ti zbog koje zivot vrijedi zivjeti,
ti zbog koje vrijedi cekati,
ti zbog koje vrijedi mrijeti,
ti ljubavi,
ti si moja bivsa,
sadasnja,
buduca,
nevjesta nevjencana,
Vila ne ljubljena,
ruza ne mirisana,
suza radosti ne isplakana,
ceznja ne dokucena,
ti,
ti si mi srce ukrala i zakljucala
negdje ga cuvas
u vrtu svojih mirisnih jorgovana,
ti ljubavi,
ti moja jedina ljubavi,
samo ti mila moja
nemoj me nikada izdati
i reci da ces me do smrti voljeti...