.....

"JA NEKAD POMISLIM STA DA NAS NEMA 
NEZNAM JA MISLIM DA BI SVE UMRLO U NAMA 
DA BI LUTALI PRAZNE DUSE KROZ OVAJ SVIJET 

JA NEMOGU BEZ TEBE 

NEMOGU TOLIKO TE VOLIM 

DA NEMOGU DA ZAMISLIM DA TE NEMA 

JE DA JE BILO DA ME NEMA 

ALI NI TAD TE NISAM NI MANJE VOLILA 

NI MANJE MISLILA 

NAPROTIV PATILA SAM ZA TOBOM A BOJALA TI SE JAVITI

 
VOLIM TE MOJ ANDJELU 

JA NEZNAM 

NEMOGU VISE NI DA NADJEM PRAVU RIJEC 

DA TI KAZEM KOLIKO MI ZNACIS 

ALI JA MISLIM DA JE VOLIM TE 

DOVOLJNO I DA ONE SVE KAZU" 

Nemoj plakati...

Ne placi,

jer osjecam da u sobi

tiho svira Enigma

priguseno svjetlo,

par svijeca upaljenih

i miris lavande u zraku,

tvoj stan...tvoja divota,

toplina...ne placi...

Ne,nemoj plakati,

sto ne mogu carape na podu ostaviti

znam...rekla si mrzis razbacane stvari,

volis spavati dugo i rascupana ustati,

volis Colu iz flase popiti,

znas draga si mi takva,

ali ne ljuti se

ako zaboravim carape odloziti

to je zato sto zelim te ljutitu vidjeti...

ne...nemoj plakati...

Dugo smo planirali nas sastanak

da on bude kao iz bajke,

neka klupa dok citas knjigu

i ja kroz izmaglicu dolazim,

ili tek neka koliba osmaljena

njena terasa drvena,

tvoje auto...pogled...strah,

drhtavo trazis kljuc

dok zelis opet pobjeci

a onda moja ruka na tvome ramenu

rijeci "gdje ides voljena"...

ne...nemoj plakati...

Ne placi za snom

ne placi za mnom,

jer ja cu ti doci,

pod tvoj krov leci

i jutrom samo jedno te pitati

"zelis li da idem ljubavi"?

Srno...ponovljena pjesma

Eto Srno!

pred tvojim ledenim zamkom stojim

uz jorgovan mirisni

ja ti dane brojim

cekajuci da vrata otvoris...

Vidi Srno!

kako mi sijede saraju kosu crnu

na licu primjetim po koju boru,

al u dusi djecak sam naivni

koji ne zeli se probuditi,

koji bi zelio vjecno,

zauvijek,

voljeti...

Ne Srno!

nemoj me pustiti medju ledene zidove svoje

jer otopit cu u njima srce tvoje,

donjet cu ceznju i nemire,

pustinjske vjetrove zazvati,

tvoje oci suzama natopiti...

Eh moja Srno!

znas li da ljubav trazi zrtve

i ja sam ti vec odavno postao njen plijen,

pomirio se sa svim

prestao se otimati,

i davno sam sebi priznao

da u mome srcu stanujes samo Ti...

A ti Srno!

nemoj vrata otvarati

pusti da latice jorgovana po meni popadaju,

moje lice i kosu dugu prekriju,

pusti da ti ostarim cekajuci

umrem na zelenoj ledini

mirisan,

usamljen,

mozda tada izadjes

u narucje svoje me uzmes.

i kazes ...

volim te jedino moje...