nedjelja, 5. prosinca 2010.

.....

"JA NEKAD POMISLIM STA DA NAS NEMA 
NEZNAM JA MISLIM DA BI SVE UMRLO U NAMA 
DA BI LUTALI PRAZNE DUSE KROZ OVAJ SVIJET 

JA NEMOGU BEZ TEBE 
NEMOGU TOLIKO TE VOLIM 
DA NEMOGU DA ZAMISLIM DA TE NEMA 

JE DA JE BILO DA ME NEMA 
ALI NI TAD TE NISAM NI MANJE VOLILA 
NI MANJE MISLILA 
NAPROTIV PATILA SAM ZA TOBOM A BOJALA TI SE JAVITI
 
VOLIM TE MOJ ANDJELU 
JA NEZNAM 
NEMOGU VISE NI DA NADJEM PRAVU RIJEC 
DA TI KAZEM KOLIKO MI ZNACIS 
ALI JA MISLIM DA JE VOLIM TE 
DOVOLJNO I DA ONE SVE KAZU" 

Nemoj plakati...

Ne placi,
jer osjecam da u sobi
tiho svira Enigma
priguseno svjetlo,
par svijeca upaljenih
i miris lavande u zraku,
tvoj stan...tvoja divota,
toplina...ne placi...

Ne,nemoj plakati,
sto ne mogu carape na podu ostaviti
znam...rekla si mrzis razbacane stvari,
volis spavati dugo i rascupana ustati,
volis Colu iz flase popiti,
znas draga si mi takva,
ali ne ljuti se
ako zaboravim carape odloziti
to je zato sto zelim te ljutitu vidjeti...
ne...nemoj plakati...

Dugo smo planirali nas sastanak
da on bude kao iz bajke,
neka klupa dok citas knjigu
i ja kroz izmaglicu dolazim,
ili tek neka koliba osmaljena
njena terasa drvena,
tvoje auto...pogled...strah,
drhtavo trazis kljuc
dok zelis opet pobjeci
a onda moja ruka na tvome ramenu
rijeci "gdje ides voljena"...
ne...nemoj plakati...

Ne placi za snom
ne placi za mnom,
jer ja cu ti doci,
pod tvoj krov leci
i jutrom samo jedno te pitati
"zelis li da idem ljubavi"?

Srno...ponovljena pjesma



Eto Srno!
pred tvojim ledenim zamkom stojim
uz jorgovan mirisni
ja ti dane brojim
cekajuci da vrata otvoris...

Vidi Srno!
kako mi sijede saraju kosu crnu
na licu primjetim po koju boru,
al u dusi djecak sam naivni
koji ne zeli se probuditi,
koji bi zelio vjecno,
zauvijek,
voljeti...

Ne Srno!
nemoj me pustiti medju ledene zidove svoje
jer otopit cu u njima srce tvoje,
donjet cu ceznju i nemire,
pustinjske vjetrove zazvati,
tvoje oci suzama natopiti...

Eh moja Srno!
znas li da ljubav trazi zrtve
i ja sam ti vec odavno postao njen plijen,
pomirio se sa svim
prestao se otimati,
i davno sam sebi priznao
da u mome srcu stanujes samo Ti...

A ti Srno!
nemoj vrata otvarati
pusti da latice jorgovana po meni popadaju,
moje lice i kosu dugu prekriju,
pusti da ti ostarim cekajuci
umrem na zelenoj ledini
mirisan,
usamljen,
mozda tada izadjes
u narucje svoje me uzmes.
i kazes ...
volim te jedino moje...

Pretraga