Zelja mi osta na usnama
nikada ne izgovorena
usutkah je suzom u grlu
ljubavnog poraza...
Povlacim postelju bola
preko lica svoga,
tu negdje s kraja noci
nadomak jutra,
neka nitko ne vidi
kako se radjam u tuzi...
Stid me sto izgubih vjeru
u ljubav i srecu...
a mogao sam voljeti,
mogao sam leptir biti,
mogao sam letjeti,
ali krila mi slomili
vjetrovi ledeni...
I istopit cu dusu
u kristalnu casu
da predam prosjaku,
neka je vrijeme pretvori u pepeo
i zimska mecava razbaca
na cetiri strane svijeta,
u grudi moje
neka ne dodje...srce Andjela...
Ubila me ljubav...
sam sebi kriv sam
sto voljeti samo znam...
