Zelja...

Smijem li te pozeljeti nocas?

Tvoje oci da me prate

dok lutam liticom moje samoce...

Tvoje kose da me ususkaju

od nadolazece jesenje bure...

Smijem li Ti dotaci usne

sa okusom jagode zrele?

Ljubio bih Ti kozu

tiho,

polako,

sa zeljom da udjem u dusu tvoju...

Smijem li Te pozeljeti nocas...

ljubavi?

Smijem li Te pitati

patis li od nesanice,

dali vrt pogledas sred ponoci,

ili glad osjetis imenom ceznje,

smijem li pitati...

dali na jastuku sapnes moje ime?

Smijem,

ja se ne bojim,

ali odgovor necu dobiti

jer tesko je srcu priznati da voli...

Smijem li Ti sapnuti

da uz mene si dijete i zena,

suza i osmijeh,

tuga i sreca...

Smijem li ti reci

da si moja ljubav vjecna...

Ja se ne bojim

reci koliko te volim,

smijes li Ti...

moja ljubavi,

na usne staviti rijeci...

Volim Te moj jedini...

Nevina u ljubavi...

Nije znala reci,

kako je to voljeti,

nije nasla rijeci za opisati,

kakav je to bol

i zasto suze teku,

samo cutke bi sanjala mirnu rijeku

i neku usamljenu planinu daleku,

jer bila je...

zena...

a nevina...

u ljubavi...

Pogledom bi cesto izgubljeno lutala,

sanjala svoj san koji samo ona zna,

ceznula u samoci zeljna toplih dodira,

i kaput bi zakopcala do grla

dok bi jesenje lisce samotno gazila,

jer bila je sama...

ljubavi zedna...

i tako nevina...

u ljubavi...

Zeljela je samo malo

da voli i da bude voljena,

zeljela je grliti covjeka

a ne stranca,

zeljela je da mu place na ramenu,

a on da razumije njene suze i bez rijeci da kaze,

zeljela je voljeti...

grliti...

ljubiti,

a nije znala da to toliko boli,

jer bila je...

nevina u ljubavi...

A onda ljubav je dosla...

Porusila ledene bedeme oko njenog srca,

otopila inje sa njenih usana

i srcu donijela strah...strepnju,

na oci se navukle besane noci,

zeljom u molitvi je zvala jutro

sto prije da osvane

i da ljubi svoje daleko...

a nije znala...da i on place...

u samoci na prozore navlaci roletne,

samo da sto duze sanja

njena oka dva...

nije to znala...

jer bila je...

nevina...

u ljubavi...