Upoznah te na obali mora
u suton vec proslog dana
sunce do pola bi uplovilo
u plave dubine
dok preostale zrake
su kupale mirnu povrsinu
tog beskrajnog plavetnila...
Tako usamljen sjedio sam na stijeni
sa casom vina mojim jedinim drugom
tih,
miran,
predan svom izgubljenom snu
koji jos niko nije dohvatio...
U idili sutona pomijesanog emocijama
davno izgubljenih vremena
spazih kako tvoje noge bose
gaze taj pijesak egipatskih davnina
dok voda ih njezno umiva...
Sama bez ikoga
pognute glave ka tlu
pomislih trazis bisernu skoljkicu
ili pak krajnost druga
na srcu imas jednu veliku ranu...
"Oprosti ako smetam
smijem li malo narusiti
tvoju samocu,
zovem se Andjeo
koji trazi svoju Vilu,
djelujes mi povrijedjena
ili je to samo varka
tvoga prekrasnog lica"...
"Skorpija,
zovem se skorpija
bolje horoskop da ti kaze
mjesto moga imena,
i nemoj da te moj izgled vara,
u dusi sam ipak toliko krhka i slaba
dok moja pojava je samo jaka"...
U tren pomislih ta neda
nikome blizu prici
voli zavoditi i primamljiva biti
osvajati,
a njezin svijet
niko nemoze dohvatiti...
Misao me zatalasa
dok izazov se budio u meni
pozeljeh joj odmah reci
gdje mi srce spava
ali sta ako bude zbunjena
jer plaha je kao srna
u tren moze pobjeci
a da niti cuje moje rijeci...
Ne,
ipak nemogu protiv sebe
nisam kalup
niti kecelju nosim u skoli
nezelim biti isti
nikada to nisam ni bio
zelim reci ono sto mi na srcu lezi...
Tren cutanja narusise moje rijeci
"zelis mi ruku dati
i sa mnom poci
put planina i mojih snova
u njima ces spoznati
gdje ova ribica spava
i bojis li se njenih dubina"...
Zbunjena mojim prilaskom
i tom jednostavnoscu
u casu ruku pruzi
koja je jos drhtala
mada je to prikrivala...
"Nebrini mila moja
samo te zelim voljeti
i zauvijek ti saputati
te predivne rijeci
kako tvoje kose sijede volim,
spoznaces da ni tvoje srce nije stijena
i ono puca pred rijecima
neka se kcerka zove Marija Magdalena"...