Zeno sa imenom bez imena
sto rasu kristale po nebu sred nocne tmine,
sto u sjeni sjedis podno mjeseca
sa tim blistavim tijelom zeljnog dodira,
znas li da postoji neko kao Ti...
U idili zapocetog sna
trgas spavacicu koja boli drhtajem obuzetu kozu,
i vristis potajno u sebi gladnu vucicu zeljne strasti i ljubavi,
a cutis,
tijelo pustas da propada,
znas li da postoji neko ko Te zeli...
Tugo moja zasto me ne uzmes
dok jos mladosti imas,
da ti uzdah hvatam uzdahom,
da ti kroz ruke tecem,
da ti usnama lijecim rane sto bole...
Pridji mi moja tiha sjeno
i zaroni u mene,
uzmi sve ono sto je vec vjekovima tvoje,
pa me pokri sobom da ti ne uvenem...
