Nemoj da se bojis
kreni uz mene nocas...
Znas odvec
da su mi puti
trnjem pokriveni,
moji vrtovi
u korov zarasli,
u nebu mome ptice ne lete,
zivi ne zive,
dugine boje ne postoje...
ali...
neboj se...
Drzi me za ruku
osmijehni se
i voli me...
Tada cu trnje posjeci,
u vrt ne mirisanih ruza dovesti,
svoje nebo prepuno slavuja pokazati,
a dugom ti ukrasiti kose...
Zato nemoj da se bojis...
voljeti nije grijeh
a i da jeste...
grijesan sam
neka mi sude...
