Za ono sutra koje zebnjom ceka u magli
crtam te grafitom onog' juce,
stilom nesvacenog slikara koji gubi savrsentsvo
zbog jedne jedine boje koja nedostaje,
pa cuti...
I disem jer disati moram
dok rukama objasnjavam slova,
samo tako sad pricati mogu
o onom juce sto bi da preskoci danas
i porodi se cikom sutrasnje zore...
I pjevati bez glasa...ja moram,
jer kako drugacije ukrotiti tugu
koja vristi popucalim nebom snova...
Nema komentara:
Objavi komentar