Kada sve prodje,
pjesma utihne,
tisina zavlada u nocima,
tuga ostane u ocima...
potrazi me u kutu ispod paucine,
gdje si me ostavila
prije mnogo vjekova...
kad sve prodje...
potrazi me...
vidjet ces da me nema...
Kada te budu ljubili
ne daj da ti ljube kose,
sacuvaj me zapletenog u njima,
a onda me jutrom saperi
toplom vodicom uz miris sampona,
osjetit ces pod tolim rukama
da me u njima...
nema...
I kada pozelis jesenju setnju
ispod krosanja drveca
po tepihu pozutjelog lisca,
okom potrazis moju sjenu,
srcem pozelis ljubav vjecnu,
tada zaviri u dusu svoju,
vidjet ces...
da me u njoj ...
nema...
