četvrtak, 19. studenoga 2009.

Za Bozic...

Netko ce nekome reci
sretan Bozic ljubavi,
a kome cu ja ove rijeci pokloniti...

Netko ce sa nekim
drvce milo kititi
a kome cu ja
zvijezdu dodavati
i reci prekrasno stoji ljubavi...

Netko ce nekom sa osmijehom srece
dar u noci snjega staviti
a kome ja da nesto poklonim
i sa kim da se Bogu pomolim...

Svi ce uz obilnu trpezu
u krugu porodice slaviti,
tako ide po naski,
a ja kome pripadam...
opet cu masku staviti
na trg izaci,
bajram ili bozic
svejedno je
sta slave,
ispod maske nevide
kako u dusi placem...

Ipak nevolim tu gomilu
radije bih negdje sa svojom tisinom bio
i sam u svom kutu
drvce kitio,
onako kako znam
odvec navikao sam biti sam...
za bozice,
za bajrame,
za sve te praznike,
nemam usne koje mi kazu
volim te
jedino moje...

Zagrli me...

Zagrli me ti
moja ljubavi,
uspori korak svoj
moj jedini,
nemogu te pratiti...

Zagrli me ti
i oprosti mi,
sto ljubav
neznam pokazati
kao ti,
moj Andjelu crni...

Tvoja ljubav vjecna
i jedna slika stara,
to je ikona moja,
kako da ti opisem
uz mene si
danima
i nocima...
kako da ti pokazem
sve suze koje teku
za tobom svih ovih godina,
kako,
kako Andjelu moj,
kako ti reci
da jedini si zivot moj...

Zagrli me molim te,
samo tvoje ruke su tople,
tvoje oci blage i snene,
svati me...
bojim se...
kada te usne samo jednom poljube,
nebih vise mogle nikada
da bez tebe zive,
moje jedino,
moje milo,
moje garavo...

Pretraga