Od rodjenja ucili kako sa ljudima zivjeti
a ja svoj svijet ogradio
oko njega draca i kameni zid,
sada ti placem zbog ljubavi tvoje...
U bijegu od pitanja na koje odgovor znam,
u strahu od osmijeha laznog,
ljubavi moja ja trazim samo zaborav
i u traganju svom ja ti polako umirem...
Spavaj...ljubavi,
veceras bdijem za nas oboje
a jutro ti donese ociju sjaj,
spavaj jer ja pozeljeh zenu kao Mariko
onu koju muz tuce
u ljubav vjeru izgubila,
a ona me voli
i ja nju volim...
Spavaj mila...
sutra te ostavljam,
a trebalo je malo neba da procvjetas,
sada bih plakao ako dopustis,
isceznuo kao izmaglica
i...
zaboravih kako je Tebe voljeti...
