petak, 25. prosinca 2009.

Slika ponoci...

Prolazi ponoc sat sitan dolazi,
ovo je vrijeme kada kamin tuguje,
vatre plam polako umire,
tek casa vina i pogled sjecanja,
ruka prazna i postelja ledena...

Na tren glava odluta
na cijem ramenu tvoja dusa spava,
dali si sretna u zimskim nocima
imas li skloniste srno uplasena
dok mecava vani zavija...

A mozda i ti mirna nisi
negdje iza ponoci,
kad je vrijeme ljubavi,
vrijeme duse slabosti...

I vidjeh te u plamicku zara
kao sveticu a mozda si
obicna zena,
zelio bih znati ko si
zelio bih vidjeti
dali ce neka druga na grob
mi donijeti cvijece...
dok oci zgasnute zele
samo oci tvoje...

Bjezeci od zelje
u setnji trotora trazim spokoj,
"ej ljepi" trgnu me glas kurve
"za tebe besplatno",
neprodje malo tek neka zena,
iz ociju se cita,
rijec neizgovorena,
"zasto si sam"...

Al' ljubav mi spava,
zelja ugasena...
tijela su samo tijela,
a dusa je samo jedna,
ona ceka da dodje
neka moja svetica...
vjerujem vrijedna je cekanja...
uz kamin cu cekati
rijeci
"idi Andjelu moj lipi"
ili
"volim te ljubavi"
ove rijeci teske nisu...
izgovori ih,
moja svetice...

Budim je...

Zasto me u stopu pratis
sjeno moja kruta,
zasto me i pitas
sto je volis...

Ma sve me pitaj
ali to nediraj,
preskocit cu
kao djecak nezreli...
cutati,
a iz pogleda mog
sve ces procitati...

Valjda to dodje
sa krvi,
one gore ledene
i ove dolje
balakanske...

Budim je sjeno moja,
budim zbog novih svitanja,
budim zbog ljubavi,
budim zbog nas,
budim zbog snova,
budim zbog dva svijeta ista,
budim jer zelim je probuditi,
budim jer moze voljeti
da razum gubi,
moze voljeti da sve zaboravi,
moze sjeno moja
samo je treba probuditi,
a koliko na budjenje njeno treba cekati,
znam samo ja i dusa moja...

Budim je...jer vrijedi buditi
i samo svojom je zvati,
budim je...jer jedinu ljubav
vrijedi buditi...

A ti sjeno moja...odluci,
dali ces uz mene biti
i docekati da uz sjenu njenu
setamo po pijesku...
zagrljeni...niciji
i samo svoji...


Tvoje oci...

Tvoje oci
trebaju mi tvoje oci...
I dok koracam
one su uz mene
one sve tajne moje znaju,
tvoje oci
samo tvoje oci
kako me vole,skrivaju...

A volio bih
tako njezno ih poljubiti,
u snove tvoje doploviti
i na tren sta sanjas
otkriti...
dali sam ja u tvojim ocima,
koliko si ti u mojim grudima...

Tvoje oci,ahh
te tvoje oci,
krupnije od neba,
mracnije od noci...
sve mogu
ali tvoje oci
njih da nevolim nemogu...
i zabrani im da gledaju
svakoga...
moje su...
kao sto je ova dusa moja
samo tvoja...

Pretraga