Prolazi ponoc sat sitan dolazi,
ovo je vrijeme kada kamin tuguje,
vatre plam polako umire,
tek casa vina i pogled sjecanja,
ruka prazna i postelja ledena...
Na tren glava odluta
na cijem ramenu tvoja dusa spava,
dali si sretna u zimskim nocima
imas li skloniste srno uplasena
dok mecava vani zavija...
A mozda i ti mirna nisi
negdje iza ponoci,
kad je vrijeme ljubavi,
vrijeme duse slabosti...
I vidjeh te u plamicku zara
kao sveticu a mozda si
obicna zena,
zelio bih znati ko si
zelio bih vidjeti
dali ce neka druga na grob
mi donijeti cvijece...
dok oci zgasnute zele
samo oci tvoje...
Bjezeci od zelje
u setnji trotora trazim spokoj,
"ej ljepi" trgnu me glas kurve
"za tebe besplatno",
neprodje malo tek neka zena,
iz ociju se cita,
rijec neizgovorena,
"zasto si sam"...
Al' ljubav mi spava,
zelja ugasena...
tijela su samo tijela,
a dusa je samo jedna,
ona ceka da dodje
neka moja svetica...
vjerujem vrijedna je cekanja...
uz kamin cu cekati
rijeci
"idi Andjelu moj lipi"
ili
"volim te ljubavi"
ove rijeci teske nisu...
izgovori ih,
moja svetice...
