Eh kada bi samo znao koliko mi znacis
u svakoj se ceznji tvoje ime krije
i ako si daleko,strasno me privlacis
niko tako do sad znacio mi nije...
Kad bi samo znao koliko te zelim,
u zeljama svojim svakodnevno snivam,
u mislima sa tobom svaki tren ja djelim
svaku svoju nadu na tebi zasnivam...
Kad bi samo znao koliko te volim
nikog tako nisam nosila u dusi
za ljubav se nasu svakog dana molim
da je nikad niko ne zgazi,ne srusi...
Sta god da ti kazem,kasnije osjetim
da nesto nereceno ipak ostalo je,
da li pravih rijeci ne mogu da se sjetim,
ili za ovo rijeci prosto ne postoje...
Moja pjesma. Lijepa je.
OdgovoriIzbrišiA i moja.
OdgovoriIzbrišiPisana riječima srca.
IzbrišiNeciji stihovi jesu...moji nisu
OdgovoriIzbrišipa govorim ti.moja je.
OdgovoriIzbrišiTvoja je ustvari.
OdgovoriIzbrišiZnam da svako od nas ima svoj svijet koji nikome ne kazuje.I cuci taj svijet u cosku nasih nadanja cekajuci nekoga kome moze otkriti svoje oci,dusu,tijelo,pozudu,strast,ljubav.Da li postoji neko takav ili su to samo nasi pusti snovi? Ako postoji zasto neko od nekoga odlazi? Zar zivot nije kratak za sve ono sto zelimo osjetiti i dozivjeti?
OdgovoriIzbrišiZasto pustamo zivot da prolazi bez nas?
Zato sto smo kukavice koje cjeli život samo sanjaju i lažu sami sebe....JER KAD BI MLADOST ZNALA I KAD BI STAROST MOGLA ...
OdgovoriIzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiPolako napuštam brod što u boci sagradio ga.... Polako vrijeme curi iz rukava mog. I u postelji više nema mjesta za snove. Nema mjesta za dvoje. Nema ničega.
OdgovoriIzbriši