srijeda, 6. siječnja 2010.

Ta moja zelja luda...

Jedna,druga,treca,deseta,trideseta,
sve i jednu novim drvcetom sibice palio
i u svakoj po jednu te istu zelju ugradio
plamtite svijece moje
gorite onim cistim sjajem
gorite kao sto gori srce moje...

Kako sve samo igra,
cijela koliba u svom plesu
tih malih plamicaka,
a kroz male prozore
spazih da i vani plesu pahulje snijega,
kako sve toliko titra a muk i tisina
niti glasa,niti zvuka...
tek samo pokoja varnica iz kamina
zasmeta mojim culima,
ali neka je bacit cu jos koje drvo,
neka bude toplina,
neka bude buktinja,
kao sto je u mojim grudima...

Idila za koju mislih da je nestvarna
dohvatih je u tim bijelim nocima,
usamljen i neznam zasto na stolu
stoje dva tanjura,
dvije case,
dvije stolice,
kada znam ti neces doci,
neces cak niti vjetru sapnuti
da dodje na malena vrata
i poljubi me umjesto tvojih usana...

Ahh,ta moja zelja luda,
zasto i stavih dvije case
kada zeli piti iz flase,
i zasto dva tanjura
kada zelim jesti iz jednoga
da mi daje zalogaje svojim rukama
i nakon svakog me poljubi medenim usnama...
ahh,ta moja zelja luda...
nije prestala niti budjenjem novog jutra,
pomislih koja je vani divota
sve bijelo od tog cistog nevinog snijega,
da pomislih kako onako neumiveni
jos nerazbudjeni sa rukom u ruci
trcimo po toj milini,
padnemo uz osmijeh
u prtinu se bacimo
tvoje lice iznad moga
i dodir tvojih toplih usana
ruka ti na mojim obrvama,
i glas tvoj kao bojis se da sanjas
pa bi mi sapnula,
ono stidljivo "Volim Te Andjele"...
ahhh,ta moja zelja luda...

Pretraga