četvrtak, 1. listopada 2020.

DA JE BILO SRECE


Volio sam tisinu ,

volio sam da ne dodjes u zivot moj,

uspavao sam se da vidim koga nemam,

a potrazio bih te da budem pocetak,

i nije vazno kada,

samo da bude zauvijek...


 Volim zimu,

volim taj pogled i rijeci 

mozes li biti moj...


Ostarit cemo usamljeni

ostariti sa tugom u ocima

pisati pjesme,nedokucive

zeljeti,

a ostati praznih ruku...


Ostaje san,

on nikada ne izdaje

u njemu cu te zagrliti 

mozda osjetis...

 Pogledaj me gdje sam sada,nista.

Pogledaj mi oci ,suzama okrunjene.

Pogledaj mi lice ,tuzno je.

Dodir ,zaboravio sam.


A Ti, da li si sretna

Da li su tvoje samoce kao moje...

Imati osmijeh za svakoga

a nemati za sebe.


I gdje da se sakrijemo ljubavi

kada sve ladje odu,

kada svi zaljubljeni nestanu,

kada usne uvenu,

koga poljubiti u samoci,

kome reci volim te...


Nemam te ,

na to sam navikao,

navikao sam biti sam,

na tren nada se rodi 

zaspati na ramenu one koja me voli...

ipak cu plakati za oboje.


Zasto me ne zagrlis

onako kao zena koja voli.

dovoljno je da me stisnes i kazes

volim te,makar bila laz

makar morala otici,

uvijek cu biti snazan za oboje

tisinom zivim i placem

za oboje...

Pretraga