Talasi Tvoji...

Tebe nije vrijedan niti jedan.

I ti nisi nicija i svacija,

uvijek si bila samo moja,

srcu poznata od djetinjstva.

Ja nisam tvoj izbor,

nisam tvoja pijaca,

mene nemoj kupovati novcem,

nemoj ispod oka gledati,

nemoj me darovati,

jer zelim ono sto niko pozelio nije

ljubi i voli me...to je sve sto zelim od Tebe...

Da li razumijes ovu jamu srca moga,

koja zjapi cekajuci ispunjenost tobom?

Sanjas li maglu kojom se pokrivam 

dok udisem praznu noc zagrljenu tvojom rukom?

Sutim...jer sutnjom se govori ljubav pred polomljenim ogledalom

koje vise nema moj lik na sebi,

kako si samo znala 

da cu polomiti biser i rasuti po podu

pa ga sada skupljam da ugledam tvoj osmijeh...

Da sutim...

zastanem i presijecem krik 

koji se otme do pola da ne cujes kao vapaj cijeli...

Tako Ti ratuje ova dusa moja sa nocima kao dan vidnim,

tek pred jutro oci sklopim 

vidjevsi sebe kao hridinu visoku

koju tuces talasima svojim,

i pravim se da mi nije nista

a ustvari rusim se i sve dublje tonem u Tebe...