petak, 19. lipnja 2009.


Gledam te kroz veo
dali to suze krijes mila moja
dok koracas u haljini bijeloj
tamo nekom ko nije sudba tvoja...

Obori glavu molim te ljubavi
stegni srce da ne prepukne
ja cu uzeti sve nase boli
samo neka su tvoje oci sretne...

Pusti samo krisom da te gledam
samo zelim da jos malo sanjam
tih par koraka dok si jos nicija
neka to bude poslednja zelja moja
izdrzi,
u sebi placi,
jer kad mu das ruku svoju
tada ces ubiti i pjesmu moju...

Izdaju nemogu podnijeti
svoju ljubav nemogu ubiti
mogu samo isceznuti
i nikada se vise ne vratiti
to je moja zla kob
tebe voljeti
a nemati...

Zato oprosti mi u ovom casu
sto sam nepozvan dosao
sto tvojoj dusi nemir donosim
i sto ti srce na pola dijelim
zelio sam samo da te vidim
pa cu put svoje samoce krenuti...


Vidim i da te vec pitaju
ciji je ono gost sto stoji kao neki Andjeo
zar je svoju Vilu ovdje izgubio
samo ti ces znati istinu
i tad precuti me moj nespokoju
usne samo navlazi suzom svojom
i tiho prozbori
"jedan stranac koji je vjerovatno
nekog ludo volio"...

I ne ,ne okreci se tad za mnom
neka me odnese ova voda sto nadolazi
njeni vali neka me ponesu ka dnu
i sama znas da ova ribica
jednom je dosla do plitkih obala
pustila se kao da ne haje
za sigurnost svoju
bila tu na dlanu tvom
i cekala da krenes sa njom
tamo u one vode gdje ti srce spava
ali sada usamljena se vraca
toj tmini na dnu
domu svom...


Pretraga