Samo Ti znas tako mirisati
na izgubljen zivot,
zakoppanu sebe,
nebo bez dodira...
I negdje duz ove rijeke
koja jedino tece prema sjeveru
tvoj je dom,
potrazih te...
Dok Ti trazila si me
misleci da je zivot toliko dug
kao sve te godine u kojima ostavljala si sebe...
Nema me vise mila,
pamuk ispod lica moga se istopio,
sada ti tonem
kroz barsunastu postelju
tamo gdje sam ti vidio oci...
