Dobra vecer i
zvoni jos jednom zvonaru moj
nepitaj zasto
samo jos barem jednom
povuci to uze i odzvoni...
Vidi kako ti se smjesim
dok sav u crnini stojim
znam i sta mislis
ali ne izusti
uplasit ces Andjele
u bozijoj kuci...
nemoj ni da se krstis
nisam ono sto mislis
pola tebi pripadam
a pola sam tudjin...
Crnina me skriva
od pogleda
duga kosa raspletena
samo je varka
da nevide koliko
sna imam u ocima...
Odzvoni zvonaru molim te
iz pakla izasao nisam
a na nebu mjesta nemam
kazu da Gabrijel tamo ne pripada...
ziv sam zar nevidis...
Zato zvoni ipak covjek sam
kao i ti
koji uslugu moli,
samo jedan zvona zvuk vise
otkucaj nego sto treba
zar je moja zelja velika...
Tebi malo to znaci
a meni sve,
u tom jedinom otetom zvonu
neka cuje moja mila
koliko mi srce lupa,
neka se prolama kroz noc ovu
do njenih daljina,
sleti na prozore potkrovlja
i sobu joj ispuni ta jeka,
neka zadrhti,
nek se probudi,
neka pomisli tu sam
na njenim vratima
koja neznam
ni dali bi otvorila...
Ma zvoni zvonaru
zvoniiiiiiiiii,
zvoni ili cu buditi mrtve
koji ti ovim poljima
razbacani leze,
zvoni dok te molim
zvoni dok suzom te preklinjem
zvoni zvonaru
zvoni prijatelju
brate,
zvoni ispuni mi zelju
i odmah cu nestati
molim te zvoni
da joj kazes umjesto mene
nedostaje mi
da bih mogao umrijeti...
