utorak, 26. lipnja 2012.

Ostavi nesto svoje...


Nemoj pitati u kojem to snu
sve ove godine ja zivim,
znas me pa slazi
danas cu vjerovati u bilo sta...

Nemoj reci cija
nemoj reci ko
pusti da vjerujem
kako si bila sama
jer sve drugo boli me...

Danas sam spreman 
oprostiti sve,
danas mi vrati san od pamuka,
daj poljubi me nesreco moja
da se smirim 
jer umoran sam ti od ovog cutanja...

Sutra ces opet poci i ja to znam
ostavi na pragu nesto tvoje da nisam sam,
bar suzu jednu
da budi sestrice jutrom
u mome oku...

Nema ljubavi bez tebe...


Evo po drugi put si uspjela da me povrijedis
a ja nisam trazio nista osim da ostanes,
nisam te pitao cija si,ime,ulicu i broj
pozeljeh jedino kad nemas nikoga da budem malo Tvoj...

I sjecam se male sobe nekog osrednjeg hotela
tvojih ruku i vrata koja si otvorila,
a zatim voz koji me odnosi daleko od tebe
pamtis li mila suze koje si prolila
ljubav...
koja mi i sada grudi steze...

Opet si uspjela da me povrijedis
to si uvijek znala,
za pogresne stvari kao da si rodjena,
sad' kad' si opet dosla
samo mi jedno reci zasto si odlazila...

Pomiri me sa sobom
reci slatku laz u koju cu zeljeti da povjerujem,
jer nema meni ljubavi bez tebe...

petak, 22. lipnja 2012.

"Eh kad bi znao"

Eh kada bi samo znao koliko mi znacis
u svakoj se ceznji tvoje ime krije
i ako si daleko,strasno me privlacis
niko tako do sad znacio mi nije...
Kad bi samo znao koliko te zelim,
u zeljama svojim svakodnevno snivam,
u mislima sa tobom svaki tren ja djelim
svaku svoju nadu na tebi zasnivam...
Kad bi samo znao koliko te volim
nikog tako nisam nosila u dusi
za ljubav se nasu svakog dana molim
da je nikad niko ne zgazi,ne srusi...
Sta god da ti kazem,kasnije osjetim
da nesto nereceno ipak ostalo je,
da li pravih rijeci ne mogu da se sjetim,
ili za ovo rijeci prosto ne postoje...

ponedjeljak, 18. lipnja 2012.

Kazu da spava...


Nisam je pronasao u pijesku koji ocajem svojim prevrtah.
Ne pronadjoh je niti u vucijoj jazbini 
koju golom rukom bez vida osjetih.
U duboke virove mutne rijeke svoje plaho tijelo bacih,
nebil' na dnu ispod vijekovne stijene njen biserni trag ugledao.
I nebo sam gledao 
pitajuci koja zvijezda nju skriva 
ili pak cijeli nebeski svod svojim likom je prekrila,
a ja ne vidim,
a ja ne mogu da je poljubim.


Trazio sam...
a pronasao nisam...
kazu da spava u svom cemeru bez osjecaja.


Nisam je pronasao...
rekose da spava i place.
Uz balade sjetne suze krije
 i rece tvoju ljubav vise buditi nece.

četvrtak, 7. lipnja 2012.

Moja tiha sjeno...


Zeno sa imenom bez imena
sto rasu kristale po nebu sred nocne tmine,
sto u sjeni sjedis podno mjeseca
sa tim blistavim tijelom zeljnog dodira,
znas li da postoji neko kao Ti...

U idili zapocetog sna
trgas spavacicu koja boli drhtajem obuzetu kozu,
i vristis potajno u sebi gladnu vucicu zeljne strasti i ljubavi,
a cutis,
tijelo pustas da propada,
znas li da postoji neko ko Te zeli...

Tugo moja zasto me ne uzmes
dok jos mladosti imas,
da ti uzdah hvatam uzdahom,
da ti kroz ruke tecem,
da ti usnama lijecim rane sto bole...

Pridji mi moja tiha sjeno
i zaroni u mene,
uzmi sve ono sto je vec vjekovima tvoje,
pa me pokri sobom da ti ne uvenem...

srijeda, 6. lipnja 2012.

Nedaj me...


Za bijele zime,za srecne snove
tebi pruzam ruke,tebi dajem sebe,
pusti da vjerujem u tebe
i kada vjere nema vise...

Negdje u mome kraju
stariji legende pricaju
da su svi ljudi dobri
samo moj narod
umije strasno da grli i voli...
umre u ljubavi...

Vidim svijet se rusi
ovaj grad me lomi
ovaj grad me gusi
nedaj me...

Ti si jedina sansa
da ne potopim ljude
da ne uzmem srce,
nedaj me 
i vrati svijetu mom...

ponedjeljak, 4. lipnja 2012.

Dosao je kasno...


Kazu dosao je kasno,
nekako sa prvim proljetnim vjetrom dok su pupali prvi cvjetovi,
iz neke magle se pojavio usamljen na tom juznom drumu,
ali dosao je kasno...

Rekose crn je bio,
kose mu bijahu pustene i povjetarac je lagano mrsio vrhove,
dok naocalama skrivase pogled,
na licu se nista citalo nije,
ali suze na obrazima rekose sve njih nije mogao skriti,
jer dosao je kasno...

O njoj su znali sve,
znali su je svi bolje od njega,
njene navike,
njene ljubavi,
njen zivot,
njeno prezime,
on nista znao nije
nije zelio niti znati,
on ju je volio,
beskrajno volio i vjerovao u nju...
nista drugo nije vazno bilo,
ali rekose dosao je kasno...

Svi oko nje znali su da ima nekoga,
zeljeli su i doznati sve o njemu
ali ona je skrivala svoju ljubav
bojeci se da ga ne ukradu
cuvala ga u srcu,
zarobila svoju i njegovu dusu,
ali pomisli san nikada nece doci
njegove usne nece ljubiti,
pomisli njega je tesko imati
uz njega je bila slaba,srecna,voljena i zena,
sa njim kao da nije ona,
pomisli dovoljno je malo osjecati
a razum ne gubiti...

Rekose za nju da je bila
jaka,cvrsta,
straha nije imala od bilo cega,
ali nisu znali istinu sto je krila
duboko u sebi,ubijala...
niti ime mu naglas izgovoriti nije smjela
jer bi zadrhtala,
jedino on je bio taj kojeg se bojala,
zato sto ga je ludo voljela...
i svatila je u casu tom
kasno je...

Pogled oci u oci,
na jednoj strani sretna lica,
osmijeh i pjesma vesela
i njemu poznata zena u bijelom...
u rukama buket bijeli,
preko lica veo skrivase oci uplakane...
na drugoj strani on,
usamljen,
bez pjesme,
bez svatova,
bez icega osim srca
kojeg je zelio njoj pokloniti...
ali dosao je kasno...

Drhtala je i plakala,
suze nije mogla suzdrzati,
niti bol svoju skriti,
u trenu sve je svatila,
livade bosim nogama nece gaziti,
iz njegove ruke bistri potocic piti,
na dekici kraj njega nece lezati,
kolibu malu nece imati
ljubav zbog koje se umire
nece osjetiti,
ali sve odvec bi kasno...
na ruci prsten je sijao...
na usnama karmin se pokvario
u kojeg je on toliko vjerovao...

Dok je stojala u mjestu kao od kamena
on joj pridje,
po prvi put mu lice pogleda,
usne,
u tren skinuo je naocale
ispod kojih se ukazase uplakane 
zelene oci,
sva ljubav svijeta je stanovala
u tim ocima,
a sada su plivale u suzama...

Rece tiho,
"nisi me ljubavi zvala
za kuma,
niti svata,
oprosti ovo je tvoj dan zivota
i ne bih da kvarim
ovo veselje pijanstva i kica,
dosao sam kasno
oprosti nije to bila zelja moja...
uzmi mila samo buket ovih ruza
svaka je po godina nasih
ne odsanjanih snova
i ne placi molim te
jer tvoje suze bole me...

Muzika je stala...
svati zanijemili...
jedino ciganin stari
naglas rece ono sto su svi znali,
DOSAO JE...ON...
dosao da bi je volio
i sada sam je ostao...

Pretraga