Vec odavno ja nikog nemam
usnule zore moje su jedine
koje samo ponekad
ove grudi ledene zagrle...
Zima se uvukla u oci moje
postelju bijelu zaboravi
kako to izgleda sa nekim dijeliti
jer zelim tebe u njoj imati...
I gdje sam sad moje jedino
srce mi spava pored tebe
noge nose ovo tijelo
dok sva dusa negdje je u oblacima
sanja...
rijeci dvije Andjele volim te...
Kako cu krenuti u novi dan
kad bez tebe neznam zivjeti,
koga cu voljeti,
kada vukove nemoze niko razumjeti...
Zovem te vucijim urlikom,
zovem te tugom,
zovem te...cuj me...
zovem da ti kazem
uz kamin,
sa casom vina u ruci
po prvi put sam
bio sam u planini...
u maloj kolibi
u ponoc zakoracio vani
sa pahuljom bijelom u kosi
pozelio oblacima i vjetru
Sretnu novu godinu,
i jedino oni mi poljubac uzvratili...
A mnogi su zeljeli da budem gost
te veceri...
ali ko ce vuka razumjeti...
osim duse koja ga iskreno voli...
od svih drugih ce pobjeci...
